No istina je, isto tako, da bi i učitelj trebao nešto učiniti kako bi se disciplina temeljila na uvažavanju, piše Školski portal.
Kruži mnogo priča o učiteljima koji trpe ispade bezobraznih, katkad i agresivnih učenika. Istodobno, nisu svi učitelji suočeni s takvim problemima. Na primjer, imam kolegu kojem svake godine dodjeljujemo (riječ „uvaljujemo” čini mi se neprimjerenom, ali upravo je o tome riječ) najnediscipliranije razrede, a on, čini se, kao da to i ne primjećuje.
I oni se kod njega nekakvim čarobnim metodama pretvaraju u odgojene i mirne učenike. Da, neću se pretvarati, i ja dovoljno uspješno organiziram mirno radno ozračje. Nisu u pitanju nikakve tajne, ali nameće se nekoliko zaključaka.
1) RAZREDNA NEDISCIPLINA NIJE GLAVNI PROBLEM
Ako učitelj ulazi u učionicu kako bi se borio s nediscipliniranim učenicima, on će ih sigurno i pronaći. I sigurno će potrošiti mnogo snage na suočavanje s njima. Jer svi mi na kraju vidimo ono što želimo vidjeti. Jedna moja kolegica, profesorica matematike, jednom mi je rekla: „Ne postoje nedisciplinirani razredi, postoje loše odabrani zadatci.”
Meni se ta fraza, koju sam čula na početku svoga profesionalnog puta, snažno urezala u pamćenje. Na temelju toga odredila sam svoj osnovni princip: Na nastavu dolazim provoditi zanimljive zadatke, a ne boriti se s nedisciplinom. I trudim se uopće ne tražiti takve učenike, već uključiti sve neuključene i zaposliti sve nezaposlene. Ovakvim se pristupom fokus problema premješta s potrage za pokretačima nereda na usavršavanje pedagoških pristupa i tehnologija.
2) NE POKUŠAVAJTE SE RAVNOPRAVNO BORITI S DJETETOM (AKO SUKOB VEĆ POSTOJI)
Da, također me iritiraju „propovjednici” koji odbijaju uvidjeti stvarnost zbog svojih „ružičastih naočala”. No, u isto vrijeme vjerujem da je snažno unutarnje stremljenje u onima koji vas okružuju ponajprije vidjeti pozitivne strane i kvalitete jedna od primarnih osobina potrebnih učitelju. Čak se i uz ovakav pristup učitelj susreće sa složenim i akutnim konfliktnim situacijama. Ja sam imala nekoliko takvih slučajeva. Na primjer, jedan je učenik kojem se nije svidjela ocjena koju sam mu dala na mene počeo bacite stolce. Prestao je samo zato što se umorio. U drugom je slučaju jedan učenik uporno odbijao obaviti bilo kakav zadatak. Govorio je kako će mu njegov djed akademik na kraju školske godine omogućiti zaključivanje „dobrih” ocjena. Bilo je još nekoliko zanimljivih situacija. U takvim se okolnostima radi o nepoštivanju elementarnih normi i pravila ponašanja u školi. Ako je situacija akutna, a učitelj je sudionik sukoba, primjereno je obratiti se za pomoć, i to vam neće umanjiti autoritet. Stvarnu podršku i pomoć u rješavanju sukoba mogu pružiti razrednik, roditelj učenika, školski psiholog ili administrativno osoblje.
Naravno da su takve situacije uvijek test za učitelja, koji pritom ne smije uroniti u gnjevni sukob, spuštajući se na učenikovu razinu, želeći pobijediti i kazniti poraženog po bilo koju cijenu. Kada učitelj jednom krene tim putom oponiranja učeniku, bez obzira na to što je jači, stariji, autoritativniji i na njegovoj je strani sustav, mislim da je tada izgubljen. Cijeli njegov profesionalni život bit će obilježen ovom borbom. Borba za disciplinu, obračun sa zaštitnicima prekršitelja, kažnjavanje počinitelja, zahtijevanje isprika pred cijelim razredom i fraza „ponovi što si upravo rekao” postat će obvezatni, neodvojivi dio njegove pedagoške budućnosti. I naravno, osjećaj bespomoćnosti u borbi s tinejdžerskim buntom.
3) POŠTUJTE UČENIKE NE ZAHTIJEVAJUĆI POŠTOVANJE OD NJIH
Ja ne vjerujem da se poštovanje može osvojiti. I učitelj se nije dužan boriti za poštovanje. Naprotiv, učitelj treba pokazati poštovanje. Želite li da vas učenici poštuju i na vrijeme dolaze na nastavu? Tada vi poštujte njihovo vrijeme. Na vrijeme ulazite u učionicu i završavajte lekcije prije zvona pa ćete i zrcalnim odrazom niknuti dječja točnost. Da bi se svi radovi predavali na vrijeme i da nitko ne bi tražio odgodu ili se pretvarao da nije znao za dogovorene rokove, nastavnik se sam mora ponašati u skladu sa svojim očekivanjima. Pristojno obraćanje, oslovljavanje imenom, spremnost da se sasluša i odgovori na pitanje omogućuju uzvratnu uljudnost. A za njom možda dođe i poštovanje, pred kojim svi disciplinski problemi bespomoćno padaju na koljena. Ili se barem prorijede.
(Školski.ba)