Njihovo „samo još jedno poglavlje i zatim na spavanje“ ili „čekaj da završim ovaj članak prije večere“ pokazalo mi je da je čitanje svijet u kojem se možeš posve izgubiti, piše Školski portal.
Ovih dana očekivanja u obliku razina čitanja koja se zahtijevaju od učenika, pročitanih riječi po minuti i standardiziranog testiranja stavila su golem pritisak ne samo na učitelje i učenike nego i na roditelje. Donosim pet savjeta za pismenost koje želim podijeliti sa svim roditeljima.
OVA KNJIGA NIJE PRELAGANA ZA VAŠE DIJETE.
Čitanje je stvaranje značenja, a ne prepoznavanje riječi. Kao odrasli, kada čitamo zbunjujući tekst, mi se vraćamo natrag, ponovo iščitavamo, usporavamo, tražimo još informacija ili tražimo tuđu pomoć. Naši će učenici provesti godine učeći kako to učiniti. Katkad je fluentno čitanje koje vidimo u njih zapravo samo površinsko ili rezultat višestrukih čitanja u školi.
I što ako jest? Ja sam voljela knjige o Harryju Potteru iako su ispod moje razine čitanja. U redu je jednostavno voljeti priču. To je na neki način cijela poenta čitanja.
RAZINE ČITANJE NISU UTRKA ZA PRVO MJESTO.
Razumijevanje akvizicije pismenosti teško je, ali je lako razumjeti napredak kroz razine čitanja. Roditelji se drže tih razina zbog toga što je to sve što im mi kao učitelji zapravo dajemo. No što određena razina čitanja zapravo znači roditelju? Ništa. Nadam se da mi kao učitelji možemo zamijeniti razine čitanja s raspravom o ponašanjima čitanja. Razina čitanja učiteljev je alat, a ne etiketa za to dijete. Mi, zajedno s roditeljima, moramo promijeniti svoje razmišljanje o tome.
Izvrstan alat koji roditelji mogu iskoristiti, a besplatan je, jest vaš osobni osjećaj u vezi s angažiranošću vašeg djeteta. Ako mu se nešto sviđa i želi to pročitati, tada je riječ o pravoj knjizi.
SLIKE SU TU S RAZLOGOM.
Molim vas, nemojte prekrivati slike dok čitate sa svojim djetetom. Slike jesu priča. Djeca koja su početnici u čitanju, usvojila su vrlo malo teksta, a smisao dolazi iz slika. Kada prekrijete slike, poruka koju šaljete jest da razumijevanje nije važno – samo točnost riječi ima vrijednost. Za početnike, naučiti ih da u glavi vide zeca, ali da riječ počinje slovom „z“ jest poenta lekcije. Mi želimo da oni spajaju značenje sa tekstom, a pokrivanje slike to onemogućuje.
Čitanje slika jest pravo čitanje. To pomaže djeci razviti razumijevanje, pričanje priče i ljubav prema knjigama.
VI SVOM DJETETU POKAZUJETE UPRAVO KOLIKO JE ČITANJE VAŽNO (ILI NIJE).
Frustrirani ste manjkom interesa za čitanje u svog djeteta? Na koji mu način pokazujete da je čitanje važno? Ja volim izreku: „Nemojte se brinuti o tome da vas djeca nikad ne slušaju; brinite se o tome da vas uvijek gledaju.“ Koju vrstu poruke šaljemo svojoj djeci kada zakazujemo njihove plesne satove, treninge i lekcije iz glasovira koje ne smiju biti propuštene, ali odlazak u knjižnicu ne dobiva isti tretman? Pokažite svojoj djeci vrijednost čitanja tako da čitanje učinite prioritetom.
Izvrstan način da to učinite jest da ostavite 15 – 30 minuta svakog dana za vrijeme za čitanje za cijelu obitelj. Svi se okupe i čitaju naglas ili u tišini.
STRIPOVI SU PRAVE KNJIGE.
Da, jesu. Zapravo, vokabular je često izazovniji u stripovima zbog toga što priča mora biti ispričana sažeto i jezgrovito. Treba spomenuti i to da su knjige sa slikama namijenjene svakoj dobi. Najvažnije od svega, bez obzira na dob, djeca nikada nisu prestara za to da se sklupčaju s roditeljima i pročitaju dobru knjigu.
Provjerite portal Storybird da biste pronašli slike koje vi i vaše dijete možete iskoristiti kada pišete vlastite priče.
(ŠKolski.ba)