Šta znače dječije suze? Prepoznajte vrste plača i kako pravilno reagovati na njih

Znate li prepoznati da li vaše dijete plače zbog tuge ili dobijanja neke koristi?

 Šta znače dječije suze? Prepoznajte vrste plača i kako pravilno reagovati na njih

Brojni se roditelji teško nose s dječijim suzama – one kod nas odraslih mogu izazvati tugu, empatiju i bespomoćnost, ali nas mogu i frustrirati. A za djecu koja imaju emocionalne i/ili ponašajne teškoće, tu su besplatne psihodramske radionice

Plakanje od tuge

Tuga je osjećaj koji svi mi, i djeca i odrasli, ponekad doživljavamo. Najčešće se javlja kad prolazimo kroz neki gubitak – djeca mogu tugovati za nekom osobom, predmetom poput igračke koju su izgubili ili koju im roditelj nije u mogućnosti kupiti, ali i idejom i uvjerenjem koje se promijenilo.

Na primjer, dijete će osjetiti tugu ako vam se promijene porodični planovi i ne možete ga odvesti na druženje s prijateljem, jer se time promijenila njegova ideja o ugodnom provođenju dana u igri. Isto tako, dijete može biti tužno kada dobije lošiju ocjenu od očekivane jer se time ruši njegovo uvjerenje o tome koliko je uspješno savladalo školsko gradivo. Tuga nam pomaže da usporimo i smirimo se, kako bismo imali vremena odbolovati i prihvatiti gubitak.

Također, pomaže nam da shvatimo što je za nas važno – ako dijete rastužuju loše ocjene, iz toga može naučiti da se mora više potruditi oko škole. Tugu nerijetko prati i plakanje, koje nam pomaže da ‘izbacimo’ neugodne osjećaje. I djeca i odrasli često navode da se nakon plakanja osjećaju lakše.

Važno je imati na umu da plakanje nije znak slabosti, već je prirodna reakcija na tugu, a suze ponekad proliju i djeca i odrasli, i muške i ženske osobe, i svi na to imamo jednako pravo.

Neka su djeca i odrasli ljudi senzibilniji od drugih te će češće osjećati tugu i potrebu da se isplaču. Važno je djetetu dopustiti da plače i ne ljutiti se na njega ili ga posramljivati zbog njegovih suza. Pružite mu podršku tako što ćete ga pomaziti, zagrliti i reći mu da ste tu za njega.

Možete djetetu reći da je u redu osjećati se tužno i plakati te da će taj osjećaj s vremenom proći. Ovisno o razlogu plakanja, možete mu pomoći da se suoči sa situacijom koja ga je rastužila, na primjer, pomoći mu u učenju kako bi dobio bolju ocjenu ili u razgovoru s prijateljem s kojim se posvađao. Ako je dijete tužno zbog neke vaše roditeljske odluke, važno je da ostanete dosljedni u odgoju.

U tom slučaju, možete pokazati razumijevanje za djetetove osjećaje, ali kratko potvrditi da ste donijeli odluku i da ju ne namjeravate promijeniti. Na primjer, možete djetetu reći:

 – Vidim da si tužan jer ti neću kupiti tu igračku i da bi ju volio imati, ali ona nam je preskupa i važno nam je potrošiti novac na druge stvari koje su nam korisnije.

Senzibilnija djeca mogu burnije reagirati na roditeljske opomene i pravila. Zbog toga se trudite ne biti previše grubi u odgoju – izbjegavajte vikanje i mirnim glasom komunicirajte pravila i opomene.

Plakanje kao sredstvo za postizanje cilja

Ovakvu vrsta plača roditelji često nazivaju cviljenje, cmizdrenje ili cendranje. Radi se o plaču kojim dijete ne izražava tugu, nego frustraciju i želju da pošto poto dobije ono što želi. Ovakvo je plakanje glasno te često iritantno, a kod roditelja izaziva želju da ga što prije prekine, makar i kršenjem odluke koju je prethodno donio.

Baš zbog toga djeca najčešće ‘cvile’ – jer znaju da će time od roditelja brzo i uspješno dobiti ono što žele, a često je to sama pažnja. Važno je imati na umu da djeca tek uče kako ostvariti svoje potrebe te da kada dijete ‘cvili’ to ne radi jer je ‘zločesto’ ili ‘manipulativno’ već jer su naučili da taj način funkcionira ili pak ne znaju za drugi način.

Tako, neka djeca nauče da je cviljenje efikasan način za ostvarivanje svojih želja, a na vama kao roditelju je da ga naučite drugim, prihvatljivijim načinima za dobivanje vaše pomoći i pažnje, pišu Roditelji.hr.

Važno je dijete mirno pitati što treba i od njega zahtijevati da vam to jednako smireno kaže. Pokušajte djetetu koje ‘cvili’ dati jasnu uputu:

 – Reci mi što te muči. Želim da mi to kažeš riječima da bih te razumjela.

Reci: – Mama, trebam…. Naglas izrazite osjećaje koje ste prepoznali kod djeteta. Na primjer:

 – Ljut si jer ne smiješ jesti slatkiše.

Na taj način djeca uče prepoznavati vlastite emocije i verbalizirati ih. Također, izgovaranje njegovih osjećaja djetetu pomaže da ih prevlada. Poučite dijete nekim drugim načinima nošenja s ljutnjom i frustracijom, osim plakanja. Možete predložiti djetetu da kad je ljuto pokuša nekoliko minuta duboko disati ili brojati do deset kako bi se smirilo.

Osim toga, pokušajte mu omogućiti da ljutnju izbaci fizičkom aktivnošću poput vježbanja, trčanja ili vožnje biciklom. Ako primjećujete da je plakanje djetetov način da dobije to što želi, na primjer, plače jer ste mu rekli da ne može dobiti više sladoleda, ostanite dosljedni u svojoj granici te je u redu i da izađete iz prostorije dok se ne smiri. Osim što želite postići da dijete više ne ‘cvili’, cilj je i da nauči svoje potrebe izražavati na prihvatljiviji način.

Pohvalite dijete kad govori prirodnim glasom i kad jasno izražava što želi i što ga muči. Možete reći:

 – Baš mi je lijepo slušati tvoj ugodni glasić! ili

 – Baš mi se sviđa što si mi rekla da te to muči.

Ako dijete obično ‘cvili’ kako bi nešto dobilo, a danas je lijepo pitalo, pohvalite ga i nagradite za to. Na primjer, ako inače ‘cvili’ kako bi dobilo kolač poslije ručka, a danas pristojno pita, možete reći:

 – Volim kad mi tako jasno kažeš što želiš jer te onda razumijem. Naravno da možeš dobiti kolač.

Nedovoljno pažnje

Na kraju, imajte na umu da plakanje često proizlazi iz djetetove potrebe za pažnjom roditelja. Sjetite se pokloniti mu dovoljno pažnje prije nego što počne plakati, umjesto da ga pažnjom ‘nagrađujete’ za plač.

Možda te i ovo zanima?