Postoje tri objašnjenja kako je nastao izraz novinarska patka. Po jednom, najmanje vjerovatnom, taj izraz potiče od skraćenice NT (od latinskog non testatum, što znači „nije provjereno”), kojom su, navodno, u novinskim redakcijama obilježavali sumnjive i neprovjerene tekstove dospjele sa raznih strana (iz nepotvrđenih izvora).
Pošto se latinska skraćenica NT čita „en te”, a tako upravo u njemačkom jeziku glasi naziv za patku (Ente), svaka neprovjerena vijest prozvana je patkom. Po toj pretpostavci, dakle, moglo bi se zaključiti da je novinarska patka došla u srpski jezik iz njemačkog jezika. Možda je ona kao izraz i došla iz tog jezika, ili preko tog jezika, ali su putevi njenog nastanka ipak mnogo duži i zamršeniji. U knjizi Iz života riječi Edvard Vartanj raspreda ovu priču:
Želeći da se naruga lakovjernoj čitalačkoj publici, poznati belgijski humorista Kornelisen lansirao je vijest o proždrljivim patkama. Javio je kako je neki narednik kupio dvadeset pataka i naredio da se jedna od njih odmah zakolje i sva (sa kostima i perjem) isjecka na sitne komadiće kako bi njome nahranio ostale patke. Poslije nekoliko minuta to je učinio i sa drugom, pa sa trećom, četvrtom… i tako redom do devetnaeste.
Na taj način je dvadeseta patka proždrla devetnaest svojih drugarica. Tu besmislenu vijest o proždrljivosti pataka prenijeli su i drugi listovi, pa se poslije o tome danima pričalo. Autor je, naravno, nakon izvjesnog vremena otkrio tajnu svog „naučnog eksperimenta” i time se narugao lakovjernim čitaocima i „žutoj štampi”. Slučaj je potom zaboravljen, ali se od tada, kako misli Vartanj, svaka lažna vijest u novinama naziva novinarskom patkom.
Zanimljivo je da je mnogo godina kasnije jedan američki list objavio istu vijest. Rezultat je opet bio isti: laž o proždrljivim patkama primljena je sa velikim zanimanjem.
Nema razloga da se sumnja u tu Vartanjevu verziju, da se smatra kako je njegova priča o naredniku i patkama izmišljena, tj. da je i ona sama novinarska patka. Ipak treba reći da je patka u značenju: „lažna vijest”, „izmišljotina”, postojala mnogo prije pomenutog napisa belgijskog novinara.
U jednom etimološkom rječniku francuskog jezika stoji da je riječ canard, u značenju „patka”, izvedena od glagola caner, što znači „gakati”, „kvakati”. Značenje lažna vijest zabilježeno je već 1750. godine; ono dolazi od izraza vendre des canards a moitie (doslovno: „prodavati patke napola”), koji je zabilježen u XVI vijeku, a odatle pak dormer des canards a quelqu’un („izneveriti čija očekivanja”) – od kraja XVII do sredine XIX vijeka. Dictionnaire universel de la langue francaise bilježi 1834. riječ canard sa značenjem: „lažna vijest”, a 1842. Akademijin rječnik dodaje značenje: „letak” i „loše novine”.
U njemačkom jeziku Ente („patka”) sa posebnim značenjem novinarska laž sreće se od 1850. po uzoru na francusko canard. No još u XVI vijeku postojao je izraz blaue Ente (doslovno: „plave patke”) u značenju „laži”. Taj izraz se razvio iz priče o nekakvim izmišljenim plavim patkama, koje je, navodno, neko vidio pa je o tome naokolo lagao.
Svi ti podaci pokazuju da izraz novinarska patka ima dugu i zanimljivu historiju: od francuske riječi canard, kojom Francuzi i danas označavaju lažnu vijest ili izmišljotinu, preko njemačkog Ente, i još ranijeg blaue Ente, u istom značenju, do ustaljivanja tog izraza u srpskom jeziku, proteklo je više vijekova. Po tome bi se moglo reći da su laži i izmišljotine vječne i da se svugdje po svijetu prenose na isti način.
Kojim je putem izraz novinarska patka stigao u našu novinarsku terminologiju, direktno iz francuskog jezika, ili preko njemačkog, nije toliko važno, bar ne za ovu priliku. Važno je da se zna šta on znači i da se pomoću njega mogu razlučiti laži i podmetanja od istinske, ozbiljne novinske informacije.
Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010