Zatim je rekao: “Igra je jednostavna – vi predstavljate populaciju države. I svako u državi ima priliku postati bogat i ući u višu klasu.”
“Za prelazak u višu klasu, sve što morate učiniti je ubaciti svoj zgužvani papir u korpu za smeće, bez da se ustanete sa stolice.”
Učenici u zadnjem dijelu učionice su se odmah pobunili: “To nije pošteno!” Vidjeli su kako učenici u prednjim redovima imaju puno bolju šansu.
Na profesorov znak svako je pokušao ubaciti papir u korpu za smeće, ali kako se i očekivalo, većina učenika u prednjim redovima je uspjela pogoditi koš, dok je to pošlo za rukom tek nekolicini iz zadnjih redova.
Profesor je zaključio govoreći: “Vi koji ste bili bliže korpi za smeće, imali ste bolje šanse. Tako izgleda kad ste privilegovani. Jeste li primijetili da su se pobunili samo oni koji su se nalazili u zadnjem dijelu učionice?”
“S druge strane, oni u prvim klupama nisu uočavali koliko su povlašteni. Sve što su vidjeli je metar i pol između njih i cilja” upozorio je profesor.