Foto: Ilustracija

Čini se da je danas pisana riječ zapravo postala kucana riječ. Sve je to uredu, prirodan slijed stvari i prilagođavanje novom tehnološkom dobu. Ali da li je takva situacija u potpunosti pozitivna, ili pak ima i svoje negativne strane? Da li je pisanje rukom važno i zašto? Da li gubimo dio sebe ili nešto značajno u životu ukoliko češće kucamo nego pišemo rukom?

Većina će se složiti da pisanje rukom nije ništa specijalno važno i da ne gubimo ništa ukoliko preferiramo “kucanu” riječ, ali psiholozi i neurolozi koji su se ozbiljno bavili ovim pitanjem upozoravaju. “Starije generacije”, kojima pripadamo i mi sami na neki način, ipak i nisu u velikoj mjeri u opasnosti, dok se mlade generacije budućih đaka i kasnije studenata mogu naći u veoma neprijatnoj situaciji. Pitate se zašto je to tako. Odgovorite jednostavno na pitanje i zamislite se, kada ste vi dobili svoj prvi računar i mobilni telefon, da li ste prvo naučili raspored slova na tastaturi i kako da slijepo kucate poruke na vašem mobilnom telefonu, ili ste se prvo učili da slova pišete rukom i prepisivali ih iz bukvara?

Ako je vjerovati neurolozima, pisanje rukom aktivira područja u mozgu koja nam pomažu da učimo brže i bolje i da brže učimo da čitamo kada naučimo da pišemo rukom. Isto tako, pisanje rukom pomaže nam da naučimo kako da bolje generišemo ideje i zadržavamo informacije.

– Dok pišemo, automatski se aktivira jedinstveni neuronski krug. To je srž prepoznavanja načina izražavanja u svijetu pisane riječi, svojevrsno prepoznavanje mentalne simulacije koja se odvija u vašem mozgu, kaže Stanislas Dehaene, psiholog s Francuskog fakulteta (Collège de France) u Parizu.

Kako je ova tema privukla veliko interesovanje svjedoči sve veći broj istraživanja u svijetu, pa tako i studija sprovedena od strane Univerziteta u Indijani. Rezultati ove studije pokazali su da se u mozgu djece pri pisanju rukom aktiviraju tri područja – lijevi fuziformni girus, inferiorni frontalni girus i zadnji parijetalni korteks. To su ista područja koja se pokreću i kod odraslih koji uče da čitaju i pišu. Kod djece koja su kucala ili samo pratila slova, nije bilo nikakve aktivacije ovih područja.

Psiholog Karin James, koja je učestvovala u istraživanju, objašnjava da kada pišemo rukom, moramo planirati i izvršiti akciju kako bi na kraju isporučili konkretan rezultat u obliku slova i riječi. To je jedna od prvih demonstracija mozga koji se mijenja pod uticajem vježbanja.

Daljim istraživanjima je utvrđeno da osobe koje pišu rukom imaju sposobnost da produkuju više riječi i imaju više originalnih ideja od osoba koje se isključivo služe tastaturom.

(Studentski život)