Donosimo vam neke od najvećih grešaka koje možete učiniti, konkretno, u nastavi engleskog jezika:

1. GOVORITE PREVIŠE

Evo primjera: “Sad ćemo igrati jednu igru, ali ćemo se služiti pločom umjesto ovim kopijama koje sam vam planirao podijeliti, no fotokopirni se uređaj pokvario, pa nisam uspio ostvariti svoj naum. Jako mi je žao zbog toga, ali takve se stvari događaju i, eto, trebamo se prilagoditi situaciji…”

Naravno, takvo je obraćanje učenicima sasvim suvišno, a može ih i zbuniti. Ponavljajte u sebi: Tišina je u redu. U redu je da učenici u tišini pripreme materijale za igru ili neku drugu aktivnost. Uostalom, mnogo je profesionalnije zadržati za sebe moguće probleme sa školskom opremom.

2. ZAVRŠAVATE REČENICE UMJESTO SVOJIH UČENIKA

Učenik kaže: „Playing soccer is…”, a vi odmah upadnete s: „… fun…?”

Čuli ste za izraz eager beaver? Katkad je učitelj doista eager beaver i ne daje učenicima dovoljno vremena da smisle pravi odgovor ili riječ. Učenicima treba vremena. Ako odmah skočite i odgovorite umjesto njih, oduzimate im priliku da pokažu koliko su naučili. Uzmite u obzir i to da im to može ići na živce. Što ako je učenik u spomenutom primjeru htio reći boring?

Završavati rečenice umjesto učenika jednako je kao da nekome režete hranu na njegovom tanjiru. To se čini za malu djecu, ali kad narastu, trebaju se sami služiti viljuškom i nožem.

3. PITATE IH JE LI IM SVE JASNO

Zamislite da vas netko gleda ravno u oči i pita vas: Jesi li razumio/razumjela? Većina učenika potrudit će se procijediti nesigurnim glasom: Da… Ko je zaista toliko hrabar da, suočen s učiteljem, prizna kako zapravo nešto ne razumije? Ko bi se usudio pokazati pred cijelim razredom da nije baš genij? Nemojte stavljati svoje učenike u takvu poziciju.

Uvijek postoje drugi, ugodniji i manje upadljivi načini da provjerite njihovo razumijevanje. Pokušajte im postaviti neka pitanja kako biste se uvjerili je li im sve jasno.

4. PONAVLJATE ZA NJIMA NJIHOVE ODGOVORE

Učenik kaže: „I work at Google” a vi ponavljate: „You work at Google. Great! You work at Google”.

Ponavljate li čim oni završe rečenicu, možda im prekidate tok misli i onemogućavate ih u tome da kažu još nešto. Šta ako vam je učenik baš htio reći šta tačno radi na Googleu?

Kad učenik nešto kaže, dajte mu vremena da to razradi. Ako baš morate nešto reći, reci te mu da je to što priča interesantno i tu stanite kako biste mu dali vremena da dovrši misao.

5. NE PROVJERAVATE JESU LI RAZUMJELI UPUTE

Uvijek provjerite jesu li shvatili šta trebaju učiniti nakon što ste im dali upute. Obratite im se, naprimjer, ovako: „U redu, šta je prvo? Šta ide dalje? Super! Možete početi”.

To je za njih nužna vježba, a bilo bi dobro i kad biste prvi zadatak riješili zajedno.

6. DAJETE IM NEJASNE UPUTE

Ova pogreška ide pod ruku s prethodnom. Upotrebljavajte riječi koje će sigurno razumjeti. Upute podijelite na korake koje je lako pratiti, a ako ih možete i numerirati, još bolje. Ovo posebno vrijedi za zadatke u kojima moraju nešto izraditi.

(Školskiportal.hr)