Riznica znanja: Kako je nastao naziv “Adamova jabučica”?

Zašto je ispupčenje štitaste hrskavice grkljana na vratu povezano sa imenom praoca Adama?


Adamova jabučica, po rječničkim određenjima, označava „spoljašnje ispupčenje štitaste hrskavice grkljana (naročito izražene u muškaraca)”, odnosno „izbočenu hrskavicu u grlu na ulazu u dušnik”. Latinski naziv joj je pomum Adami, što doslovno znači „Adamova jabuka”. Taj oblik – jabuka, umjesto deminutiva jabučica, i kod nas se često upotrebljava, pa se govori i Adamova jabuka i Adamova jabučica.

Zašto je jabuka ili jabučica, koja nam poigrava pod grlom (pri gutanju ili kakvom uzbuđenju), povezana upravo sa imenom praoca Adama? Odgovor na to pitanje može se naći u biblijskoj priči o životu prvih ljudi na zemlji – Adama i Eve.

Kad je stvorio Adama „od praha zemaljskoga” i udahnuo mu život, Bog, prema kazivanju u Starom zavjetu, „nasadi vrt u Edenu na istoku; i ondje namjesti čovjeka kojega stvori. I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta, lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.”

Tako je, prema Bibliji, nastao edenski vrt (zemaljski raj) da bi Adam u njemu vječno uživao, uz samo jedno ograničenje, tj. zabranu koju mu je Bog izrekao:

„I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;

Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš.”

Adam se držao te zapovijesti sve dok ga Eva nije nagovorila da prekrši božansku zabranu. Taj događaj se u Starom zavjetu opisuje ovako:

„Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?

A žena reče zmiji: mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu;

Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.

A zmija reče ženi: nećete vi umrijeti;

Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo.

I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužu svojemu, te i on okusi.”

Adamu je, po raširenom vjerovanju u narodu, kad je shvatio kakav je grijeh učinio i koliko će ga nevolja zbog toga u budućnosti snaći, zastao komad jabuke u grlu, pa je tako nastalo ispupčenje na grlu, kojim su i danas obilježeni svi Adamovi potomci, tj. muškarci.

Eto kako je iz jedne biblijske priče i narodne mašte ponikao ustaljeni izraz (i anatomski termin) Adamova jabučica (ili jabuka).