Foto: Ilustracija

G. Markowetz, Vi ste profesor informatike i u svojoj knjizi „Digitalno izgaranje“ postali ste prorok. Smatrate da prije digitalnog izgaranja moramo zaštititi djecu. Zbog čega ste tako sigurni da se u slučaju smartphonea ne radi o napretku, nego o problemu?

Da, čvrsto sam uvjeren da je ovdje riječ o ozbiljnom problemu. Sad nosimo računalo visokih performansi u torbi s kojim se beskonačno puno toga može činiti. Prije tri godine razvili smo aplikaciju pod nazivom „Mental“, koja snima što korisnik radi na mobitelu, kad i koliko dugo to traje. Proveli smo istraživanje i rezultati su nas zapanjili. Djeca koriste mobitel oko tri sata, ponekad čak i za vrijeme nastave, kada je to zabranjeno. Već je reakcija na konferenciji za novinare kojom smo najavili aplikaciju bila upečatljiva. Ljudi su nas obavještavali o svojim brigama. Čini im se da su izgubili kontrolu u korištenju mobitela. Novo u ovom diskursu: nitko nije spreman uprti prstom u sljedeću generaciju. Ne, ljudi žele govoriti o sebi, o vlastitom kompulzivnom ponašanju i gubitku kontrole.

Što znači smartphone-manija?

„Multitasking“ i učenje se međusobno isključuju. Tko piše domaći i svakih nekoliko minuta provjerava poruke na Whats Appu, može zaboraviti na učenje. Djeca s mobitelom na stolu ne mogu se potpuno koncentrirati na zadatak. Neće nikad steći iskustvo tečnog rada i potpunog udubljivanja koji proizvode zadovoljstvo. Smartphone izaziva ovisnost jednako kao i automati za kockanje. Jer, smartphonei su naoružani razbojnici u „mini formatu“. Mehanizam koji igrača vodi u ovisnost djeluje i kod mobitela: klik, iznenađenje, dopamin, još jedan klik. Uvijek isti mehanizam s opetovanim provjerama maila, Facebooka, online vijesti. Uspjeli smo smanjiti automate za igre na sreću i maskirati ih da se ne prepoznaju.

Mnogi roditelji se nadaju da će „digitalni urođenici“, dakle mladi ljudi odrasli s digitalnim uređajima, biti dobro pripremljeni za budućnost. Jesu li barem te nade opravdane?

Smartphone je super. U prvom koraku mi smo stvorili veličanstvenu kutiju. U drugom koraku se učimo s njom i nositi. Samo korištenje uređaja ipak nas ne priprema za tržište rada. Klikanje po Facebooku ne donosi ništa. Današnja vještina ne mora vrijediti i u sljedećih nekoliko godina. Tehnologija će nas stići, tražit će nova znanja. Ja se ne smatram nerealističnim moralistom. Također, ne želim ni raspravljati o sadržajima.

Nego?

Želim se baviti pitanjem kako povratiti kontrolu nad korištenjem mobitela. Digitalna dijeta, dakle samoprikraćivanje u korištenju mobitela, to je jedna stvar, ali potrebna nam je i rasprava o pitanjima etike. Na primjer, u kojem roku bismo trebalo odgovoriti na poruku na Whats Appu?

Što mislite o tome da jednostavno oduzmemo djeci smartphone?

U digitalnom dobu to je jednostavno nemoguće. To bi bilo okrutno i pedagoški beskorisno. Moramo djecu naučiti kako ispuniti vrijeme bez mobitela – dakle pozitivna „offline“ iskustva. Tada ćemo vjerojatno morati priznati da je naše ponašanje kao odraslih osoba također eratično. To nas ne čini osobito dobrim uzorom.

Prije su odrasli stalno pušili. Unatoč tome, djeci je pušenje bilo zabranjeno.

Pušenje ili „hip“ tenisice mogu se djeci činiti cool, ali se mogu i zabraniti. Ali, smartphone je priključak u svijet i centar socijalnog života učenika. Društvene mreže su zamijenile školsko igralište. Ne možete zabraniti djetetu da tamo odlazi.

Imate li neku ideju? Što dolazi u obzir?

Moj prvi prijedlog bio bi postaviti zonu oslobođenu mobitela u kući. Za stolom bi trebali biti tabu, u dječjoj sobi također. Ako vaša 14-godišnja kći satima „chata“ s najboljom prijateljicom preko mobitela, razradite zajedno s roditeljima i djecom obvezujuća pravila. Umjesto „chatanja“, ponudite djevojkama tri sata razgovora preko telefona nakon večere. To zvuči nepristojno, ali je bolje nego cijeli dan prepun klikanja. Vesele razredne zabave na Whats Appu koje traju do sitnih sati trebale bi okupiti sve roditelje. Trebalo bi otvoriti tu temu na roditeljskom sastanku. Jednako je važno: upišite svog osmogodišnjeg sina u izviđače, odvedite svoju 17-godišnju kćer na paraglajding. Stvarajte pozitivna iskustva izvan mreže.

Alexander Markowetz je informatičar, mislilac i autor. Promatra novi svijet holistički i interdisciplinarno.

(Skolskiportal.hr)