Svjedoci smo čestih kršenja ljudskih prava u BiH. Ali, ljudska prava se krše i drugdje u svijetu, pa to može biti opravdanje i za kršenje ljudskih prava i u BiH, zar ne? Ne! Bilo bi zaista dobro da se napokon prestanemo ugledati na druge države oko nas prema onome što kod njih nije dobro.


Većina tih država nastoji izmijeniti ili u potpunosti ukinuti loše prakse i učiniti da se svaki građanin osjeti njenim građaninom i da bude ponosan samo zato što je državljanin te zemlje. Mi to ne radimo. Mi samo kažemo da se i kod nas krše ljudska prava kao i kod drugih. I to bi, valjda, trebalo biti to? Ne bi! Moramo se napokon početi truditi da nam svima bude dobro, pa da nam svima bude bolje, da nam svima bude najbolje, navodi se u saopštenju Centra za kulturu dijaloga.

Možemo li reći da se u BiH poštuju ljudska prava? Možemo. Poštuju se. Možemo li reći da se u BiH ne poštuju ljudska prava? Možemo. Ne poštuju se. I posljednja napisana rečenica često ostane da visi u zraku. Konstatiramo da se ljudska prava neke skupine kojoj ne pripadamo ne poštuju, ponekad razmislimo o filozofskom smislu ljudskih prava, počešemo se po glavi, podignemo obrvu, zamišljeno otpuhnemo kao da su svi problemi svijeta na našim nejakim plećima, i… nastavimo živjeti život kao da se ništa nije ni dogodilo. Pa, zašto ne bismo nastavili živjeti život kao da se ništa nije dogodilo jer se nama nije dogodilo? Zato! Zato što sve dok probleme osoba sa kojima dijelimo državu i ugroženost njihovih ljudskih prava ne budemo shvatili kao ugroženost i naših ljudskih prava i sve dok ne razvijemo empatiju za svako ljudsko biće koje živi u BiH, a koje ne može ostvariti neka osnovna ljudska prava, nećemo moći napredovati. Ako ne napreduje stanje ljudskih prava, ne možemo ni mi napredovati. Ne možemo se zalagati samo da nama bude dobro jer ne živimo sami na svijetu. Moramo napokon početi brinuti i o drugima, pa će i oni o nama i tako ćemo zatvoriti čarobni krug međusobne brige za poštivanje ljudskih prava svih građana BiH podjednako, dodaje CKD.

(Školski.ba)