Još smo kod aktuelnih Pedagoških standarda i normativa, tj. kod tabele na strani jedanaest – Globalni pregled obaveza nastavnika u okviru radne sedmice za punu nastavnu normu – gdje je kao prvo među Ostalim redovnim i vanrednim poslovima navedeno stručno usavršavanje.
Najprije, malo zbunjuje to što je stručno usavršavanje uvršteno čas u redovne, čas u vanredne, a čas u ostale poslove.
U članu 2 Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju (pojmovnik i definicije) stručno usavršavanje razumijeva se ovako: “Nastavnici i stručni saradnici dužni su da se permanentno stručno usavršavaju i razvijaju kompetencije radi boljeg obavljanja posla, te unapređivanja nivoa postignuća učenika.” (podv. N. A.)
U stavovima 3), 4), 5) i 6) člana 91 istog Zakona istaknuto je sljedeće:
“Kontinuirano stručno usavršavanje je pravo i obaveza radnika; stručno usavršavanje može biti pojedinačno i organizirano, a provodi se zbog djelotvornog i visokokvalitetnog obavljanja odgojno-obrazovne djelatnosti u školama. Stručno usavršavanje se provodi uz saglasnost i po propisima koje donosi ministar.” (podv. N. A.)
Kolektivni ugovor za djelatnost predškolskog odgoja i osnovnog odgoja i obrazovanja u Kantonu Sarajevo također tretira ovu temu; u stavu 1) člana 17 propisuje da ugovor o radu, osim elemenata predviđenih zakonima, treba da sadrži i dio koji se odnosi na stručno usavršavanje, dalje obrazovanje i unapređenje rada radnika, a u članu 58 određeno je da radniku pripada naknada i u slučaju stručnog osposobljavanja, usavršavanja pod uslovom da su te aktivnosti definisane godišnjim programom rada škole, piše Školegijum.
Nemoguće je u toku studija steći sva znanja koja su potrebna za budući 40-godišnji rad, naročito u svijetu koji se mijenja četiri puta brže od škola. U takvoj situaciji onima koji se bave odgojem i obrazovanjem ne preostaje ništa drugo nego da se bore da ne zastare prije nego što ostare.
Ta borba protiv zastare vodi se stručnim usavršavanjem ili samo usavršavanjem, koje je, kako smo pročitali: obaveza i pravo radnika koja se čas permanentno, čas kontinuirano, nekad pojedinačno, a nekad organizirano provodi uz saglasnost i po programu koji donosi ministar, a plaća se samo ako je definisano u godišnjem programu rada škole.
Koliko se plaća?
Na strani 11 Pedagoških standarda za posao označen brojem 5.3.1. – stručno usavršavanje –predviđeno je 0,5 sati sedmično ili 4 minute i 30 sekundi dnevno, ali uz uslov da je definisano u godišnjem programu rada škole.
Koliko je, međutim, 0,5 sati za stručno usavršavanje na godišnjem nivou?
Kvaritmetika: 0,5 x 35 = 17,5 sati, a ako to pretvorimo u KM onda dobijamo iznos od oko 200 na godišnjem nivou. Dnevno je to, bit ću neprecizan, oko 1 KM. Slovima: Jedna. Konvertibilna. Marka.
Možda sad razumijete zašto prosvjetni radnici pružaju otpor promjenama (inovacijama), bilo da se radi o sistemskim, programskim, tehnološkim, didaktičko-medijskim, organizacijskim, evaluacijsko-dokimološkim ili nekim drugim. Otpor je opravdan i razumljiv. Gospodo implementatori promjena i reformi, malo ste preračunali. Niste dali nastavnicima dovoljno vremena da se usavrše za te promjene i reforme, a niste jer ih normativima zakidate na stručnom usavršavanju.
Trideset minuta sedmično nije dovoljno da prevedete na normalan jezik nazive promjena koje se implementiraju u odgojno-obrazovnim ustanovama Kantona Sarajevo, a kamoli za šta drugo.
Jedna konvertibilna marka dnevno za stručno usavršavanje predstavlja poniženje, totalno ruši moral, vrijeđa dostojanstvo i inteligenciju, a od reforme pravi lakrdiju.
Tekst za Školegijum napisao: Nusret Ahmetović