U jeziku, međutim, ima svakakvih čuda, pa i to da zimi – nema zime. Mnogi se sjećaju popularne pjesme grupe Bijelo dugme, koja se, pod naslovom “Hajdemo u planine”, dugo puštala na radio-stanicama i koju i dalje rado slušaju stariji (i mlađi) ljubitelji zabavne muzike. U toj pjesmi čuvena jugoslovenska rok grupa poziva:
– „Hajdemo u planine, jer tamo nema zime…”
Da ne bi bilo zabune o čemu je riječ, tu je i upozorenje:
– „Opleti šalove, šarene kapice, tople džempere, vunene rukavice…”
Poruka je jasna: Obucite se dobro, jer će biti hladnoće, studeni, ali slobodno dođite, ništa ne brinite, ne bojte se, gore u planinama – nema zime.
Mada na prvi pogled može izgledati čudno, tu ipak nema nikakvog protivrječja. Radi se o tome da veza riječi nema zime u našem jeziku ne mora značiti samo nema hladnoće, nema studeni, nema mraza i sl. Kao ustaljeni izraz, ta veza (sintagma) upotrebljava se u značenju: nema opasnosti, nema problema, u redu je, bez brige, ne treba se bojati, ne treba brinuti i sl.
Kad, na primjer, u novinama, u jeku zimske sezone, pročitamo krupan naslov „Na Kopaoniku nema zime”, jasno nam je da to znači: nema problema. Tako je isto i kad novinar, pišući o planinskom turizmu, poruči: „Nema zime za sezonu.” Ili kad iz „Elektroprivrede” preko novina stigne radosna vijest: „Za struju nema zime.” (Bez brige, dakle, električne energije ima dovoljno.) Takvih primjera upotrebe izraza nema zime (sa značenjem: nema problema) ima mnogo u štampi i literaturi, ali i u običnom, svakodnevnom govoru.
Mnogi sigurno misle kako nije potrebno da se porijeklo tog izraza podrobnije objašnjava. Radi se, prosto, o prenesenom značenju, koje se razvilo na sasvim jednostavan način. Poznata je činjenica da zima donosi studen i druge nevolje i probleme, pa kad se kaže nema zime, to je isto kao da je rečeno nema nevolje, nema problema.
Međutim, objašnjenje nije tako jednostavno, jer riječ zima u tom izrazu nema baš nikakve veze sa riječi kojom se u našem jeziku označava najhladnije godišnje doba. Na pravi put u traganju za odgovorom kako je nastao izraz nema zime, i šta tu znači riječ zima, ukazao je akademik Blaže Koneski, makedonski pjesnik i jezikoslovac.
On je, i sam veoma radoznao, čitajući neke stare grčke i cincarske (arumunske) rječnike, došao do zaključka da zima u izrazu o kojem je ovde riječ ne znači „zima” („godišnje doba”), nego nešto sasvim drugo. I, zaista, u grčkom jeziku postoji riječ zimiá, koja znači „šteta”. Iz grčkog su je preuzeli Cincari, u nešto izmenjenom obliku (zimie), i proširili po krajevima u kojima su bili nastanjeni (kod nas najviše po Makedoniji i Srbiji).
Bavili su se uglavnom trgovinom i zanatom, pa su imali dosta dodira sa ljudima i mogli uticati da se neki njihovi izrazi prime i prošire u narodu. Većini je poznat Kir Janja, trgovac i zelenaš, lik iz komedije Jovana Sterije Popovića Tvrdica (1837). On u pojedinim momentima govori grčko-srpskim jezikom, a u sljedećim čak i čistim grčkim (otuda mu i ono kir, što na grčkom znači „gospodin”). Isto tako su i Cincari, kao uspješni trgovci, znali i govorili grčki, pa je vjerovatno da su grčku riječ zimiá upotrebljavali u hibridnom izrazu nema zimiá (sa značenjem: nema štete), a naš svijet je to čuo kao nema zime.
Po prostonarodnoj etimologiji, dvije glasovno slične riječi (strana i naša), ukrštene su, uz zamjenu značenja, pa se tako rodio poseban izraz, koji danas svi upotrebljavaju i ne razmišljajući o tome šta tu znači zima, piše Milan Šipka u knjizi “Zašto se kaže”.
Na taj način promijenilo se i prvobitno značenje izraza nema štete u: nema problema, nema nevolje, ne treba brinuti, u redu je itd.
– „I ovog puta se, mislim, dogodilo” – kaže profesor Koneski – „da je jedna obična semantička cjelina u jednom jeziku postala frazeologizam u drugom.”