Živi pijesak nije ništa drugo do lak, rastresit pijesak pomiješan sa vodom. Od običnog pijeska se razlikuje po tome što zrna nisu uglasta već obla pa voda lako prodire među zrnima i drži pijesak plutajući, gore, piše edukacija.rs.
Ispod njega je često tek plitka jama nekad i oko metra dubine nikako jama bez dna. U živom pijesku se može plivati samo pokreti moraju biti lagani.
U ovu kategoriju stavljamo i živo blato koje može da oživi u močvarama, a ustvari je tečna glina.
Na živi pijesak najčešće možemo da naiđemo na ušćima rijeka, koritima potoka i obalama okeana, u prerijama i na planinama – najčešće u krečnjačkim brdima sa mnogo podzemnih voda kako živi pijesak za pokretanje zrna treba jači izvor vode.
Živi pijesak je često skriven lišćem ili tvrdim blatom, nevidljiv i može izazvati napad straha samo iznenađenje upada u ovu jamu i pješčano jezero. Čovjek upada u paniku, a ustvari iz njega se nije teže izvući nego iz bilo kog drugog jezera. Čak čovjek u pijesku bolje pluta. Jedino što ga može povući je težak teret pa istog treba da se oslobodi i mirno otpliva do čvrstog tla.