Taj izraz potiče iz romana Zadig ili Sudbina, koji je napisao čuveni francuski filozof i književnik Volter, pravim imenom Fransoa Mari Arue (1694–1778). U tom svom romanu, objavljenom 1747, u trećoj glavi, on piše:
-„Zadig je iskusio da je prvi mjesec braka, kao što je opisao u knjizi Zend, medeni mjesec, a drugi je – pelinov mjesec.”
Volter se ovdje, u stvari, oslonio na staro istočnjačko iskustvo, slikovito izraženo i u narodnom stvaralaštvu odgovarajućom izrekom, da su prvi dani u braku ispunjeni srećom i zadovoljstvom (što simbolizuje med), a kasnije životnim problemima i nevoljama (pelin).
U svom osnovnom značenju („prvi mjesec života u braku”) izraz medeni mjesec obično je povezan sa bračnim putovanjem, pa se u tom smislu ponekad i upotrebljava. Ј. Matešić, u Frazeološkom rječniku, navodi ovaj primjer:
– „Supruzi su najednom nestali iz Zagreba i tek se nakon nekoliko dana saznalo da su otputovali na drugi medeni mjesec.”
Prema tome, medeni mjesec je ne samo „prvi mjesec života u braku” ili „prvo (sretno) vrijeme u bilo kakvoj situaciji, dok još nisu nastali problemi i razočarenja” nego i „bračno putovanje”, koje se, po pravilu, podudara sa prvim mjesecom braka.
Sva ta značenja izraza medeni mjesec mi u živom govoru, naravno, osjećamo i razlikujemo. Ono što je novo saznanje, jeste da je on nastao sredinom XVIII vijeka, na osnovu starog iskustva o bračnoj sreći, i da je iz Volterovog djela, odnosno iz francuskog jezika, prenesen u mnoge druge jezike na svijetu, piše Milan Šipka u knjizi “Zašto se kaže”.