Mitovi Vikinga: Nastajanje svijeta

Vikinzi su se razvijali u Skandinaviji od otprilike 800. do 1.100. godine nove ere. Bio je to izuzetan narod koji je sjedinio zemljoradnju i donošenje zakona sa divljim pljačkaškim pohodima i neustrašivim istraživačkim putovanjima.


DIV IZ LEDA

Na početku vremena, Vikinzi su zamislili dva suprotstavljena kraljevstva – jedan od leda i jedan o vatre. Između ta dva područja nalazila se Pukotina – veliko ništavilo. Iz ledenog kraljevstva Niflhejma tekle su rijeke prepune otrova koje su se, sloj po sloj, nataložile u Pukotini. Iz vatrenog kraljevstva Muspel dolazile su vatrene iskre i poigravajući naleti vazduha.

Na mjestu gdje su se hladni vjetrovi sa sjevera susretali sa vrelim vjetrovima sa juga, isklesali su otrovni led u čovječiji oblik. To je bio Imir, otac ledenih i kamenih divova. Od njegovog znoja, muškarac i žena su mu izrasli ispod lijeve ruke. Oni su bili prvi divovi, neprijatelji vikinških bogova.

STVARANJE ČOVJEČANSTVA

Ledeni divovi živjeli su na mjestu na kojem su se susretale četiri mliječne rijeke. Rijeke su tekle iz magične krave Audumle koja je živjela u ledenom kraljevstvu Niflhejm. Kada je Audumla polizala led u čovječiji oblik, stvorila je Burija, prvog od vikinških bogova. Bestla, jedna od mlađih ledenih divova, zaljubila se u Burija i oni su dobili trojicu sinova – Odina, Vilija i Veja, koji su postali vikinški bogovi.

Jednog dana, Odin, Vili i Vej odlučili su da ubiju Imira. Toliko krvi je teklo iz Imirovih smrtonosnih povreda da su se u njoj utopili svi ledeni divovi, osim jedne porodice koja je uspjela pobjeći u čamcu.

Odin i njegova braća zatim su stvorili Srednju zemlju, svijet čovjeka, koristeći Imirovo tijelo za stvaranje zemlje, njegovu krv za stvaranje mora, i njegovu lobanju za oblikovanje neba. Također su stvorili prvog muškarca i prvu ženu od plutajućih debla jasena i brijesta koje su našli na obližnjoj plaži.

vikinzi-slika

DRVO SVIJETA

Vikinzi su vjerovali da se u središtu univerzuma nalazi veličanstveno drvo nazvano Igdrasil. Ono je predstavljalo kičmu svijeta. Igdrasil je imalo tri korjena: jedan u Asgardu, domu bogova; jedan u Jotunhejmu, domu divova; i jedan u Niflhejmu, ledenom kraljevstvu. Prema vikinškoj mitologiji, Asgard je bio povezan dugim mostom, Bifrostom, sa Srednjom zemljom, domom čovječanstva.

KORJENJE I KRALJEVSTVA

Na vrhu drveta sjedio je orao, Hrasveg, koji je posmatrao stvaranje svijeta. Mahanje orlovskih krila stvaralo je vjetrove u svijetu ljudi. Ispod svakog od tri korjena nalazio se izvor.

Ispod korjena u Niflhejmu tekao je otrovni izvor koji je ispunio Pukotinu. Ispod korjena u Jotunhejmu nalazio se bunar mudrosti. Ispod korjena u Asgardu nalazio se bunar sudbine, u kojem su živjele tri Norne – Sudbina, Postojanje i Neophodnost. Oni su oblikovali živote muškaraca i žena od rođenja do smrti. Također su svakog dana zalivali drvo čistom vodom iz bunara mudrosti, time ga održavajući u životu. Ta voda padala je na svijet u vidu rose, kako bi napojila i osvježila svijet.

SMRT ČEKA

Postojala su dva načina da ljudi dođu u Asgard, dom Bogova.  Jedan način je bio smrt u borbi. Vikinški ratnici, koji su bili na višem društvenom staležu od seljaka, nadali su se da će ih izabrati Valkire, ženski duhovi čije ime znači „birači ubijenih“, i odvesti da žive u Valhalu – dvorcu vrhovnog boga Odina. Tamo su ratnici uvijek bili spremni na posljednju borbu na koncu svijeta. Dani u Valhali provođeni su u borbama na smrt, ali su svake večeri ratnici vraćani u život. Zatim su mogli provesti noć uživajući u jelu i piću. Ratnici Valhale zvali su se Ejnheriji. Napustili su Valhalu samo jednom, kako bi se borili u mitskoj posljednjoj bici – Ragnaroku, gdje su se ratnici i bogovi borili protiv sila podzemnog svijeta.

Drugi način za priduživanje bogovima i izbjegavanje strahota podzemnog svijeta, bila je smrt žrtvovanjem. Ova mogućnost pružala se ženama isto kao i muškarcima.

(Mitologija svijeta/Školski.ba)