“Uzmi još jedan zalogaj”: Zašto je nutkanje puno opasnije nego se čini

Nutkanje hranom čini se bezazleno, ali iza njega se kriju brojne nezdrave navike.


“Uzmi još jedan zalogaj”, “Pojedi još samo ovo”, koliko puta ste to rekli ili čuli da neko drugi nutka svoju djecu? Svi želimo da nam djeca dobro jedu, jer dobar apetit smjesta povezujemo sa zdravljem. Ako je tanjir przan, dijete je sitno i namireno i bit će zdravo i zadovoljno.

To je naravno točno, no ne u potpunosti. Jer, nedavna istraživanja pokazuju da s nutkanjem još jednog dodatnog zalogaja, koje je dijete u stvari odlučilo ostaviti na tanjuru, ne radimo ništa dobro. Kako je to moguće, pitat ćete se?

Stručnjaci smatraju da djeca u sebi imaju neku vrstu samoregulatornog sata. Taj sat njima signalizira kad su puni, odnosno siti. Kada mali trbuh ne može u sebe primiti više hrane, pišu djecjaposla.com.

No, što se onda događa? Mamu bi jako usrećilo da dijete pojede još jedan zalogaj. Ipak, ručak na tanjiru je dugo spremala, domaće meso i fino povrće. Pa idući zalogaj, može za tatu. Pa za baku ili seku. Svakim zalogajem, misli mama, dijete je sve jače, rasti će, zdravije je.

No, djeci u tim trenutcima samo poremetimo njihov sat, njihov osjećaj za sitost koji je bio nepogrešiv. Koji im je na vrijeme javljao da su puni.

Što se potom s vremenom događa, jer ništa ne ide preko noći? Djeca prestaju pratiti svoje urođene tragove kada je glad u pitanju, već se počinju oslanjati na veličinu porcije koju će odrediti roditelj.

To na žalost često dovodi do prvih blažih poremećaja u prehrani, koji kasnije mogu voditi do puno ozbiljnijih problema i nezdravih odnosa prema hrani.

Nadalje, istraživači sa Sveučilišta Michigan nedavno su objavili studiju koja je procijenila kako su taktike pritiska utjecale na prehrambene navike mališana. Jedna od istraživačica, dr. Julie Lumeng, primijetila je da pritisak na djecu da jedu može djelovati kao nametljiv odgoj koji prakticira kontrolu nad onim što djeca rade.

Brojne pak druge studije pokazuju da kontroliranje i nametljivo roditeljstvo rijetko koristi djetetovu ukupnom zdravlju i dobrobiti. U stvari, može dovesti do napetih i neugodnih odnosa između roditlja i djece.

Što onda napraviti? Kako na zdrav način potaknuti djecu da jedu kada su uistinu premalo pojela?

Za početak, roditelji mogu razgovarati sa svojom djecom o gladi i sitosti. Objasniti kako se tijelo osjeća tokom ove dvije faze, kao i kako izgledaju i nedovoljna prehrana i prejedanje. Poučavanje djece tim stvarima od malih nogu, može im pomoći da nauče prirodno nadzirati svoje prehrambene navike i slušati svoje tijelo.

Nadalje, stručnjaci preporučuju da roditelji također mogu paziti na dječje znakove kako bi im pomogli da shvate kada su sita. Na primjer, ako se vaše dijete igra hranom ili je potpuno ignoriše, moguće je da jednostavno zaista nije gladno.

Također pripazite da slijedite postavljeni raspored kada je vrijeme za cjelokupni obrok, a kada za grickalice. Ako dijete pojede porciju voća ili nešto slično sat vremena prije ručka, lako je moguće da neće moći pojesti onoliko koliko vi smatrate da je nužno. Zato neka vrijeme glavnih obroka bude otprilike uvijek isto, kao i vrijeme grickalica, ali s dovoljnim odmakom da se između javi prijeko potrebna glad.