Roditelji ignorišu svoju djecu. Ja? Ne, nikada to nisam napravila. No, priznajmo sebi, namjerno ili nenamjerno, svi to ponekad radimo. Naprosto zato što ne možeš nikome biti dostupan 24 sata u danu, uvijek jednake razine energije i raspoloženja.
Uz poslove, kućene obaveze i ponekad manjak sna, teško je uvijek biti budan i zainteresiran. Ali zato što su roditelji sve umorniji, ne znači da će dječje potrebe biti manje. I tako – nastaje ignorisanje.
Evo na koje načine roditelji to rade:
Ne utješe uplakano dijete
Roditelj poznaje svoje dijete i razloge njegovog plakanja. Tako da će, kada procijene da je djetetovo plakanje neutemeljeno ili “odglumljeno” kako bi se dobilo nešto, jednostavno ignorirati.
Međutim, važno je razumjeti da je naš “odrasli um” već prepoznao neku situaciju kao ne vrijednu plakanja, što ne znači da isto vrijedi i za dijete. Ona ne mogu obraditi situaciju tako brzo ili tačno kao mi, pa možda ipak ne plaču namjerno iako ste vi potpuno uvjereni da je tako, pišu Djecjaposla.com.
Ne slušaju njihove priče
Svi koji imaju djecu, znaju koliko ona mogu pričati. Toliko, da odrasli ponekad jednostavno ne mogu niti pohvatati niti svih tih priča. I onda se najlakše isključiti.
Stručnjaci pak savjetuju da nije zdravo u potpunosti ignorisati poruke koje dijete želi prenijeti, iako naravno ne možete pola sata biti potpuno skoncentrisani slušatelj. Važno je posvetiti djetetu punu pažnju nekoliko minuta, kako bi ono znalo da vam je poruka koju vam prenosi, važna.
Uskraćivanje nježnosti kao forma discipline
Neki roditelji uskrate djetetu gestu nježnosti ili privrženosti u trenutku kada dijete ima bijesni ispad ili se ponaša razmaženo.
Mada to može funkcionisati u nekim porodicama, stručnjaci savjetuju da je puno bolje ukazati djetetu na poželjno ponašanje i preusmjeriti mu pažnju. Ovako mu samo šaljete poruku da je nebitno.
Ne doživljavaju ozlijede ozbiljno
Nije to ništa, samo si se malo udario. Nećemo raditi veliku buku oko djetetovog udarca ili pada, kako onda niti ono ne bi radilo veliku buku? I to je način ignorisanja, iako mnogi to smatraju vještom roditeljskom metodom tješenja.
Čak i najmanji nagovještaj krvi i ozlijede djetetu može biti vrlo zabrinjavajuće i neugodno, a ako roditelj na to reagira smijanjem ili odmahivanjem ruke, dijete će se osjećati zanemareno.
Iako se odraslima nešto može činiti kao obična ogrebotina koja nije spomena vrijedna, ne znači da ju dijete gleda na jednak način.
Ne pokazuju interes za djetetove kreacije
Bilo da se radi o plastelinskoj figuri, tornju od kockica, crtežu ili zalijepljenim trakicama, djeca ulažu puno truda u svoj umjetnički izričaj. I najponosnija su kada ga mogu predstaviti mami i tati.
Često postoji vrlo emocionalna veza s darovima koje djeca stvaraju za roditelje svojom maštom i vlastitim dvjema rukama. Kad vam dijete predstavlja umjetnost, pokušava se povezati s vama i pokazati svoju naklonost, a može biti vrlo štetno kad se njegov trud ne prepozna i ne cijeni.
Zato, odvojite trenutak za divljenje nad tim remek djelom koje na kraju možete staviti i na zid.
Previše vremena za ekranima
Većina roditelja danas se oslanja na tehnologiju – djeci je ona nerijetko glavna dadilja u kućanstvu. To je ujedno i jedan od glavnih i najmodernijih načina na koji roditelji ignorišu svoju djecu. Stručnjaci opominju, to postaje žalosna stvarnost koja nas okružuje.
No, osim što uvale mobitele djeci, roditelji ih često uvale i sebi i provode vrijeme surfajući dok djeca vape za njihovom pažnjom i vremenom. Zato, savjetuju stručnjaci, oduprite se ovisnosti i usmjerite pažnju na svoju djecu kojoj je najpotrebniji uspostaviti s vama zdravu i kvalitetnu vezu.