• 28.11.2020.

Savjet stručnjaka: Kako djecu naučiti pravilno raspolagati novcem?

Vjerovatno ste se našli u situaciji kada dijete želi kupiti skoro sve igračke iz prodavnice. Kako dijete naučiti vrijednost novca?

 Savjet stručnjaka: Kako djecu naučiti pravilno raspolagati novcem?

Kraj godine vrijeme je darivanja, kojem se djeca, dakako, najviše vesele. Iako smisao praznika nije u materijalnim stvarima, one su – htjeli to priznati ili ne – jedan od dražih ‘dekora’, a kad su djeca u pitanju i, bez sumnje, ono čemu se najviše vesele. Novac nam omogućava lagodan život, pa i ostvarenje tih sitnih ili većih zadovoljstava, no ono nije mjerilo sreće. I novcem treba znati upravljati, a to je – kažu psiholozi – vještina koju učimo u porodici.

 – Djeca počinju razumjeti snagu novca čim stanu prepoznavati svoje najdraže igračke u dućanu – već s tri godine, kaže dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologica, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.

Predškolarci, nastavlja psihologica, već mogu pojmiti činjenicu da je novac ključ za mnoge stvari koje oni žele. Unatoč agresivnom marketingu, roditelji su, ipak, ti od kojih djeca najviše uče – iz njihove neverbalne komunikacije, razgovora o tome kako upravljati s novcem i kako ga trošiti.

Trebamo li se čuditi dječjoj rastrošnosti kad mnoge od malena roditelji uče, čemu drugo, nego trošenju novaca?

Zavirimo li vikendom u neki od gradskih shopping centara uvjerit ćemo se da su prepuni ljudi, a svi samo troše i troše. Trgovački centri postali su nova porodična izletišta, a već odavno (posebno među ženama) poznata je činjenica da nema bolje terapije od dobrog shoppinga.

Sjetite se samo koliko ste puta obećali djetetu da će dobiti novu igračku ili slatkiš ako bude pristojno u gostima ili pojede ručak. Ili ste, pak, zapovjedili da do određenog datuma nema novih igračaka, a onda ste, kako bi izbjegli scenu i suze u trgovini, posustali i kupili još jednu u nizu lutki ili autića? U takvom ozračju, dijete može naučiti samo jedno – mogu trošiti koliko želim, novac nije nikakva prepreka, već, dapače, s njim mogu sve.

Djeca koju roditelji nisu naučili samokontroli kad je novac u pitanju, i u odrasloj dobi neće moći uspostaviti ravnotežu štednje i potrošnje, zbog čega će, smatraju psiholozi, vrlo vjerojatno završiti u ‘živom pijesku’ dugova, prenosi portal roditelji.hr.

Većina roditelja osjeća nelagodu kad s djecom treba razgovarati o novcu. Zašto? Čini se da je najveća prepreka njegovo skriveno značenje. Novac ili nedostatak istog ulazi u samu jezgru naših života – toga kako živimo i kako vidimo sebe u odnosu na ostale. To pitanje pokreće mnoge emocije i životne teme. Razgovor o novcu potiče susretanje s vlastitim manama, bilo da se radi o nekontrolisanom trošenju ili ‘paralizi’ pri donošenju financijskih odluka.

 – Kontrola vlastitih snažnih emocija povezanim s novcem nije laka. Bez obzira na to koliko imamo, neko drugi ima više. Bez obzira na to kako mudro trošimo, štedimo ili ulažemo, još uvijek sumnjamo u svoje odluke. Možda je najteže nositi se s vezom između novca i ljubavi. Ljudi često koriste količinu svog novca da dokažu jačinu svoje odanosti – kaže G. Buljan Flander u svojem priručniku za roditelje “Odgajam li dobro svoje dijete?”.

Kada i kako razgovarati o novcu?

Dijete shvata da je novac važna karika u životu te da nam zahvaljujući njemu neke stvari postaju dostupne. Dakle, objasnite djetetu da novac osigurava lagodan život vašoj porodici i drugim ljudima, ali nije mjerilo sreće, zadovoljstva, niti određuje odnose među ljudima.

Odnos prema novcu uči se svakodnevno kroz niz malih životnih situacija. To nije razgovor koji ćete obaviti s djetetom i tako skinuti teret s vrata. Čak su i mala djeca sposobna raspravljati o novcu i shvatiti bit uloženog i dobivenog. Ako smatrate da igračka ne vrijedi novca kojeg traže za nju, pokušajte objasniti djetetu što se sve može dobiti za toliki novac.

Naravno da nećete uvijek inzistirati na disciplini, već ćete djetetu, ako to možete, priuštiti ono što želi, ali morate imati mjeru kako se ne bi dogodilo da trošenje novca shvati zdravo za gotovo. Bez obzira na stanje vašeg bankovnog računa, dijete mora biti svjesno da ne može kupiti baš sve i da roditelji mukotrpno rade kako bi im osigurali normalan život. Time dijete od malena učite odgovornosti i postaje svjesno da se za većinu stvari u životu treba potruditi.

Umjesto da im kupite svaku igračku koju požele, pokušajte ponekad pobuditi dječju kreativnost, pa, na primjer, od kartona, papira, drveta i sličnih materijala pokušajte sami izraditi igračke.

Poticanje humanosti

Roditelji su ti od kojih dijete uči. Sposobnost empatije vrijedna je ljudska osobina koju dijete također može naučiti u sredini u kojoj živi. Ako ga od malena učite dijeliti stvari i pomagati onima kojima je to potrebno, ono će razviti visoki stepen moralnosti i osviještenosti za druge. Jedan od načina da potaknete te osobine kod vašeg djeteta je i kroz novac.

Pričajte s njim o tome da neka djeca nemaju novca da kupe puno igračaka, slatkiša ili drugih stvari, pa da nije uredu da drugi u tome pretjeruju. Vjerovatno imate puno igračaka u sobi s kojima se više ne igrate, pa predložite djetetu da neke od njih poklonite onima koji su siromašni i nemaju novca. Tako, osim humanosti, učite dijete da se ne veže pretjerano za materijalne stvari te da razvije svijest kako se neke stvari, pa tako i imati novac, ne podrazumijevaju same po sebi.

Davanje džeparca

Prije nego što dijete krene u školu, nije mu potrebno davati džeparac. S djecom osnovnoškolske dobi davanje džeparca može biti vrlo konstruktivan način učenja raspolaganja novcem. Na primjer, neka dijete uvijek ima određeni iznos novca u svojem novčaniku, ali mu naglasite da s time mora raspolagati određeno vrijeme. Potroši li u jednom danu sve na slatkiše, mora biti svjesno da drugi dan neće dobiti ništa. Tako od malena dijete uči kako raspolagati s onim što ima, što će mu u budućnosti olakšati upravljanje kućnim budžetom.

Sloboda s ‘njegovim’ novcem

Dijete mora biti svjesno posljedica prekomjernog trošenja. Ako u jednom danu potroši sav novac, drugi dan neće imati ništa. Tako svaki puta uči donijeti odluku te koje su posljedice tih odluka. Djetetov džeparac njegovo je vlasništvo, ali i njegova odgovornost. Mnogi roditelji griješe kad uzmu djetetu novac koji je dobilo od, na primjer, baka i djedova (naravno, riječ je o starijoj djeci koja shvataju vrijednost novca).

 – Ako je novac dat djetetu, dopustite mu da ga upotrijebi na način na koji želi, te mu ponudite eventualni savjet i pomoć oko nalaženja alternativa na što bi moglo potrošiti taj novac, savjetuje G. Buljan Flander.

 – Ono ima pravo na vlastite izbore, greške i upravljanje ovim dijelom svog života. To je ujedno i najbrži put vlastitog učenja o financijama.

Jesmo li siromašni?

Djeca se stalno upoređuju s drugima da vide uklapaju li se u društvo, pokušavajući staviti vaš život u određeni kontekst. Prirodno je da djeca žele imati ono što i drugi imaju, ne žele biti izdvojeni, drugačiji… I vrlo su rano svjesni koliko se njihov stil života razlikuje od njihovih vršnjaka. Roditeljima je teško kad djetetu ne mogu priuštiti osnovne stvari jer za to nemaju novca. Situacija je još teža ako dijete boravi u sredini gdje većina drugih oko njega imaju puno više.

Objasnite djetetu da su te patike ili igračke trenutno preskupe za vas, ali da možete pokušati uštedjeti novac ili potražiti po trgovinama postoji li nešto slično, pristupačnije po cijeni. Izbjegavajte rečenicu kako nemate novaca, jer djeca pate ako se osjećaju nesigurno ili se boje neizvjesne sudbine.

Ne opterećujte dijete vašom neimaštinom tako da ono bude tjeskobno zbog toga, već mu radije ponudite neku alternativu, poput štednje, objasnite mu kako puno radite, tražite novi posao ili slično, što će vam možda otvoriti mogućnost da jednog dana zaradite više.

U slučaju da ste puno bogatiji od svojih susjeda i prijatelja, ne skrivajte to od djeteta, kažite mu, na primjer, da ste bili vrijedni, puno učili, imali sreću naći bolji posao ili slično što vam je omogućilo da živite dobro ili bolje od drugih. Ali, naglasite mu kako novac ne treba trošiti na nepotrebne stvari i kako je u životu puno važnije imati dobre i prave prijatelje nego hrpu igračaka s kojima ćeš se zabavljati sam.

Jedinstveni u odlukama

Novac je nerijetko sredstvo manipulacije u mnogim sferama života, pa tako, nažalost, i u porodici. Neke majke i očevi izražavaju ljubav prema djeci i nadoknađuju vrijeme koje nisu s njima kupujući im igračke, skupu odjeću i darove. Djecu tako uče da trošenjem mogu izražavati naklonost. Još je veći problem kad u borbi za dječju naklonost roditelji imaju potpuno različite stavove o novcu – jedan roditelj je rastrošan, dok je drugi suzdržaniji s novcem i racionalnije upravlja kućnim budžetom.

Nerijetko takvo mimoilaženje narušava porodični sklad, pa dijete prima suprotne poruke i novac počinje povezivati sa sukobom. Konflikti oko novca vrlo su često paravan za eventualne emocionalne probleme unutar obitelji, što sve utječe na dječje poimanje novca.

Škrti ili štedljivi

Najlakše je potrošiti novac, a onda ostatak mjeseca tužno plakati nad svojom sudbinom. No, opet, reći će mnogi, što će nam novac ako ga ne trošimo i ne znamo u njemu uživati. Mnogi ljudi imaju novca za lagodan život, ali neprestano zapomažu o teškim vremenima, neimaštini, spajanju kraja s krajem. Veliki broj ljudi, bez pravog razloga, živi u vlastitim financijskim strahovima koji njima i njihovoj djeci onemogućavaju neke osnovne užitke.

Svako bi trebao živjeti u skladu sa svojim mogućnostima. Ponekad ćemo si priuštiti ponešto luksuza, no ako smo imalo razboriti i financijski dobro odgojeni, znati ćemo pogoditi mjeru. Nekima je luksuz otići na porodični ručak u restoran, dok se drugima to podrazumijeva. Bilo kako bilo, najbolje je pronaći vlastitu formulu potrošnje i ne opterećivati se mjerilima po kojima žive drugi.

Jer, trošimo li preko svojih mogućnosti, uči ćemo u minus iz kojeg se (znaju dobro svi koji su u njemu zaglavili) teško izvući, a – što je još važnije – vlastitoj ćemo djeci slati krive poruke zbog kojih će u budućnosti vjerovatno opet činiti naše pogreške.