Sva djeca se ponekad ponašaju neprihvatljivo. To je normalno kada su umorna, gladna, uznemirena ili uplašena, ili kao rezultat razvojno očekivanog “testiranja” postavljenih granica. U situaciji izolacije takva ponašanja mogu da budu i češća.
Uvođenje discipline jedan je od važnih zadataka roditelja. Osobe koje brinu o djeci treba da šire svoj repertoar tehnika za podsticanje željenih ponašanja, kao i korigovanja onih nepoželjnih tako što će postaviti granice djeci.
Postoji niz načina kako izaći na kraj sa tim izazovima na konstruktivan način, uz uvažavanje ličnosti i osjećanja djece, ali i roditelja. Podjednako je važno imati u vidu šta je moguće uraditi u trenutku kada se nepoželjno ponašanje dešava, ali i kako da uspostavimo atmosferu koja će doprinijeti smanjenju rizika za problematična ponašanja i kršenje pravila.
Zaustavite i preusmjerite nepoželjna ponašanja
Vi najbolje poznajete svoje dijete. Kada primijetite prve znakove razdražljivosti i umora, preusmjerite djetetovu pažnju na neku drugu aktivnost. Malu djecu brzo možemo da naučimo da puštanje određene muzike znači da je vrijeme da se umiri, zvuk zvonca može značiti ,hajde da vježbamo’ ili jednostavno recite – ,hajde da sklonimo igračke’
Nježno dodirnite dijete, pomazite po kosi, leđima – onako kako znate da djetetu prija i da umiruje.
Ukoliko nepoželjno ponašanje nije opasno, jedna od tehnika je ignorisanje. Vaša pojačana pažnja jednostavno može pojačati ovo ponašanje tako da je vjerovatnije da će se ono ponoviti u budućnosti.
Primijenite tehniku pauze
Kada ponašanje djeteta postane neprihvatljivo, roditelji ponekad bez promišljanja reaguju oštro i sa nestrpljenjem – povišenim glasom, grubim riječima, neverbalnim “prijetećim” znacima fizičke napetosti. Nažalost, to često pogoršava stvari. Umjesto toga, pronađite svoj fokus, uspostavite kontakt očima i spustite glas. Mirnoća je ,zarazna’ i prenosi se na druge oko nas.
Zastanite, duboko dišite – 10 sekundi je sasvim dovoljno! Potom smireno sklonite dijete koje gubi kontrolu na mjesto koje je predviđeno za pauzu. Kratko objasnite djetetu zašto njegovo/njeno ponašanje nije prihvatljivo i da treba da sjedi i miruje na mjestu koje je predviđeno za pauzu.
Imenujte neprihvatljivo ponašanje jasno i precizno. Na primjer – “neću dozvoliti da svog brata udaraš igračkom, to boli.”
Jedan minut za svaku godinu starosti djeteta je preporučena smjernica za odlučivanje koliko dugo dijete treba da bude u predviđenom mjestu za pauzu. Svako vikanje ili revolt djeteta rezultira ponovnim pokretanjem sata. Na kraju pauze, pustite da se situacija smiri, nemojte da držite predavanje ili optužujete dijete. Ostanite čvrsti i mirni – to je od suštinske važnosti.
Prihvatanje postavljenih granica i posljedica
Sagledavanje posljedica i jasno postavljenih granica pomaže djeci da preuzmu odgovornost za svoje ponašanje. To daje više rezultata u disciplinovanju nego vikanje ili fizička kazna.
Pomozite djetetu da zamijeni problematično ponašanje prihvatljivim.
Nije smisleno ukinuti neko ponašanje ako se ne obezbijedi adekvatna zamena. Ponudite djetetu izbor i vodite računa da ponuđene alternative budu prihvatljive. Na primjer:
– Možeš da završiš spremanje svojih igračaka sada ili poslije ručka? Šta više voliš? Izbegavanje spremanja igračaka nije opcija.
Pozovite dijete da razmisli o svom (konkretnom) ponašanju i da ponudi rješenje. Ovo je naročito pogodno kod starije djece. Objasnite precizno problem, na primjer:
– Posljednjih dana sve češće se grubo odnosiš prema ukućanima. Šta predlažeš da učiniš da se to promijeni?
Preuzimanje odgovornosti za posljedice – ne ,spašavajte’ dijete
Dozvolite da se dese logične bezbijedne posljedice, ne činite stvari umjesto deteta. Na primjer: zaboravljena ili neizvršena školska obaveza dovodi do loše ocjene. Ne radite domaće zadatke umjesto djeteta, već mu pomozite da uspostavi i održava ritam svojih obaveza.
Dosljedno i prilagođeno korigovanje i nagrađivanje
Ukidanje “privilegije” kao sredstvo da podstaknete željena ponašanja treba da bude primjereno i logički povezano sa ponašanjem. Na primjer, kada dijete ne obavi neki dogovoreni zadatak vezan za kućne poslove, ono ne može gledati omiljenu emisiju na TV.
Budite sigurni da je ukidanje “privilegije” realno izvodljivo. Neka to budu jednostavni i jasni zadaci i ciljevi, nešto što vaše dijete može da uradi. Na primjer, uskraćivanje mobilnog telefona tinejdžeru na sedmicu dana je teško sprovesti, ali zato na nekoliko sati ili dan je moguće.
Pohvalite svaku konkretnu pozitivnu promjenu i korigovano ponašanje djeteta. Zajedno odlučite sa djetetom šta će biti nagrada ukoliko ispuni postavljeni cilj.Napravite zajedno kao porodica spisak pravila i posljedica.
Ne postavljajte previše pravila i budite sigurni da ćete o njima iznova pregovarati sa djecom u nekom trenutku. Sastavljanje pravila i posljedica zajedno pomaže djeci da imaju osjećaj vlasništva i uvjerava roditelje da djeca zaista znaju pravila i posljedice od prvog trenutka.
Dosljedno uspostavljanje i pridržavanje ovakve rutine će doprinijeti smanjivanju nepoželjnih ponašanja.
Zapamtite: Djeca oponašaju ponašanja odraslih
Budite uzor svom djetetu i podstičite i druge u svojoj okolini da to čine.
Preispitajte svoje ponašanje. Da li ste dosljedni? Šta radite kada i sami ne uradite ono što je dogovoreno ili kada ste uznemireni? Kako dijete doživljava vaše eventualne oštrije reakcije, povišen ton? Možda dijete reaguje na vaša nejasna očekivanja i komunikaciju koji ga zbunjuju? Ako je to slučaj, promjena vašeg ponašanja vjerovatno je najbrži put do promjene u djetetovom ponašanju.
Analizirajte svoje okruženje i ponašanja osoba koje su djetetu bliske. Da li je dijete čulo neprihvatljive, uvredljive i povređujuće riječi u kući, od prijatelja, rodbine? Da li je možda prisustvovalo fizičkom nasilju? Da li je vidjelo ili čulo da se takvo ponašanje toleriše ili opravdava?
Recite jasno i dosljedno NE svim neprihvatljivim ponašanjima, a naročito kada ona emocionalno ili fizički povređuju druge.