Podučavanje je bilo praksa i nužna aktivnost stanovnika Zemlje, još od vremena praljudi. No, tada se radilo o primitivnim oblicima prenošenja znanja, kako djeca ne bi nastradala od predatora, ili kako bi znali pronaći hranu, ili jednostavno izbjeći da se ozlijede u blizini kanjona ili pak vatre.
Kako je vrijeme prolazilo, tako su se počele i razvijati obrazovne ustanove, kao na primjer u drevnoj Grčkoj, Indiji ili Kini. Pa dolazimo do Platonove Akademije u kojoj su podučavani talentirani i nadareni Grci. No, u ta drevna vremena škole nisu bile obavezene i njihova sličnost sa današnjim je vidljiva u nekim dijelovima, ali su zasigurno bile dosta poodmakle od praljudskih prenošenja znanja.
Škole su se kao mjesta obrazovanja javile jer roditelji i drugi odrasli koji su živjeli s djecom nisu više mogli trošiti toliko vremena na prenošenje znanja, koja su do tada postala enormno obimna, te ih ni oni sami nisu sva poznavali. Stoga su postali potrebni obrazovani i stručni ljudi koji će znanje prenositi na djecu, što je dovelo do škola.
Sistem kakav mi danas poznajemo pojavio se tek 1600tih godina. Na razvijanju ovog sistema, te proglašenju za obavezu za djecu počeo je intenzivno raditi 1800tih tadašnji Sekretar obrazovanja u Massachusettsu u Americi, Horace Mann.
U Massachusetsu su sagrađene škole koje su djeca po zakonu bila obavezna pohađati, a on je cijelu ideju donio u Evropu svojom posjetom današnjoj Njemačkoj kako bi unajmio kvalitetne njemačke učitelje.
Horace Mann svojim je činom možda postao jedan od omraženijih ljudi među djecom, ali je zasigurno da je osigurao bolju budućnost čovječanstvu.