Bebe se voze u krilu a ne u auto-sjedištu

Prvi šok je uslijedio još na aerodromu, kada je shvatila da se u taksiju bebe ne voze u auto-sjedištu. – Brzo sam naučila da se u Kini vjeruje da je najbezbjednije mjesto za dijete – roditeljsko krilo. Koliko god to lijepo bilo, nisam baš sigurna da je istinito kada je vožnja u pitanju,piše ona za Bubble.

Obzirom da su djeca većinom jedinci, razmažena su 

– Kada sam okolo vozikala svoja dupla kolica za bebe, svi su me gledali u čudu. Ko bi rekao da će tako obična stvar kao što je dvoje djece od mene napraviti senzaciju, piše ona.

Prošle jeseni kineska politika rađanja konačno se promijenila i sada je dozvoljeno imati dvoje djece. Međutim, tolike godine odgajanja jedinaca temeljno su izmijenile roditeljstvo u Kini.

Uočila sam da kada roditelji imaju samo jedno dijete, oni ga tretiraju kao nešto specijalno, od čega im zavisi cijela budućnost, primjećuje ona, dodajući da kineski roditelji ulažu svu svoju pažnju i resurse u dijete, pomno bdiju nad svakim njegovim pokretom i ispunjavaju svaki njegov hir.

Babe i dede sa obje stane obično žive u blizini pa čak šest odraslih ugađa “malom veličanstvu”. Nevjerovatan prizor!

Bespelenaštvo

Pelene su u Kini za mnoge luksuz, pa umjesto pelena, bebe nose štramplice sa otvorom na guzi, a svoje fiziološke potrebe obavljaju gdje se zadese – na ulici, u metrou…

Ono što me zbunjuje je kako te bebe znaju kada treba da piške i kake? Nisam nijednom vidjela da su pokvasile svoje roditelje. Kao da su naučene da se olakšaju na zahtjev, piše Tetjum.

Oblačenje i frizura

Kineska moda za bebe je jedinstvena. Osim štramplica sa otvorom, američkoj mami privuklo je pažnju trontanje.

Kineske bebe nose skafandere i u maju, kada je vrijeme toplo, a nikada nisam vidjela bosonogo dijete. Kinezi vjeruju da gola stopala hlade tijelo i čine da se dujeta razboli. Tetjum i njen muž jednom su zaboravili da obuju čarapice bebi pri izlasku u šetnju i gorko su se pokajali. – Bukvalno svaka starija kineskinja je primijetila i prišla da nas upozori. Više nikada nismo zaboravili čarapice, piše ona.

U Kini postoji običaj brijanja bebinih glava, kako dječaka tako i djevojčica. Vjeruje se da će tako kosa djeteta biti gušća, a ova praksa je i vrsta obreda prelaza koji se vrši kada beba napuni jedan mjesec i tri mjesece (ili 100 dana).

Mame nisu same

Najveća razlika između američkog i kineskog roditeljstva, piše Tetjum, jeste što u Kini majke nisu te koje treba sve da rade same. Žene u Šangaju imaju na raspolaganju pomoćnice, takozvane “aji” (tetkica na mandarinskom). To je tradicionalna praksa u Kini i drugim azijskim zemljama. Za Kineze ona je poput dodatnog člana porodice.

Preko dana majke i aji zajednički čuvaju djecu i obavljaju kućne poslove. Preko vikenda, one bebisituju pa roditelji mogu da izađu uveče i opuste se. – Zahvaljujući njoj, osjećam se mnogo sretnijom, opuštenija sam i strpljivija nego ikad prije, zaključuje američka mama.

(Detinjarije.com)