Najčešće teškoće u učenju i kako ih riješiti

Pogrešan izgovor, nemogućnost shvaćanja pročitanog, koncentracije ili neshvaćanje brojki problemi su koji otežavaju školski put i bitno ih je prepoznati na vrijeme


Pezibear / Pixabay

Prema nekim procjenama, svako sedmo dijete ima neku vrstu teškoća u učenju, a one naravno postaju uočljivije djetetovim polaskom u školu. Pokazatelji prisutnosti teškoća u učenju mogu biti problemi s govorom, razumijevanjem, pisanjem i čitanjem, nemogućnost koncentriranja, problemi s koordinacijom, Među poteškoćama koje su dominantno vezane uz školu i učenje su, među ostalim, poremećaji razvoja govora i jezika te specifični razvojni poremećaji vještina učenja i školskih znanja, prenosi miss7mama.24sata.hr.

U poremećaje razvoja govora i jezika spada dislalija, poremećaji izgovora pojedinih glasova koji mogu biti vezani uz poteškoće sluha ili izgovora. Kod poremećene sposobnosti jezičnog izražavanja radi se o situaciji kad je razumijevanje govora u skladu s dobi, a mogućnost izražavanja je sužena uz urednu razumljivost govora (razvojna disfazija ili afazija). Tu spadaju i poremećaji razumijevanja govora koje u većini slučajeva prate i nepravilnosti u izgovoru, objašnjava dr. sc. Jadranka Zorić, prof.spec. kliničke psihologije dodajući da je sukladno vrsti poremećaja razvoja govora i jezika, potrebna intervencija i tretman logopeda, ORL specijaliste ili neurologa.

Znakovi upozorenja

Kod predškolaca na poteškoće u učenju upućuju ovi znakovi: kasno počinju govoriti, imaju problema s izgovorom i često ne mogu pronaći pravu riječ. Imaju problema s jednostavnim rimama i pjesmica, brojenjem, prepoznavanjem slova i dana u tjednu. Nemirni su i ne mogu se fokusirati na određenu aktivnost. Imaju problema u interakciji s vršnjacima.

Kod razvojnih poremećaja vještina učenja i školskih znanja, nastavlja prof. Zorić, spadaju specifični poremećaji čitanja manifestirani kao poremećaj shvaćanja pročitanog, poremećaj prepoznavanja pročitanih riječi, poremećaj usmenog čitanja i izvođenja zadataka koji uključuju čitanje ( npr. čitanje unatrag, disleksija).

Kognitivni i motorički poremećaji

Kod školske djece mogu se među ostalim javiti i poremećaji u vještini računanja poput nedostatka osnovnih vještina zbrajanja i oduzimanja, množenja i dijeljenja, a bez zaostajanja u kognitivnom razvoju (razvojna akalkulija, aritmetički poremećaj). Ove vrste teškoća, naglašava prof Zorić, zahtijevaju stručnu pomoć logopeda i defektologa. Manje česti poremećaji djeteta koji također otežavaju savladavanje školskih zadataka i prilagodbu na novi kolektiv su poremećaji razvoja motoričkih funkcija (nespretnosti djeteta, razvojni poremećaj koordinacije, dispraksija – otežano izvođenje pokreta), a koje se umanjuju kroz rehabilitacijski fizikalni i defektološki tretman.

Različiti stilovi učenja kod djece

Stilovi učenja dijele se na vizualne i auditivne. Kod vizualnog stila dijete mora vidjeti napisano da bi zapamtilo, preferira ilustracije i čitanje te je odlično u pismenom bilježenju predavanja. Takva djeca su uredna i organizirana, uočavaju detalje i pamte pomoću asocijacija. Auditivni stil prepoznaje se po tome da dijete mora čuti kako bi zapamtilo i prije zapamti ono o čemu se raspravlja nego ono što se vidi. često pričaju sami sa sobom, vrlo su detaljni u opisima, često više vole glazbu od likovne umjetnosti te su otvoreni i komunikativni.

Pored navedenog, poteškoće u prilagodbi na školski kolektiv i učenje, mogu praviti i hiperkinetski poremećaj (nedostatak postojanosti u aktivnosti, stalna potreba za kretanjem), različiti poremećaji ponašanja (ograničeni na obitelj, nedruštvenost, socijalizirani poremećaj ponašanja, prkos), miješani poremećaji ponašanja (kombinacija više njih uz depresivno raspoloženje, poremećaj ophođenja i emocija) ili pak emocionalni poremećaji (anksioznost, strah, tjeskoba, rivalitet između braće).

Potpora roditelja je bitna

Roditelji svojim angažmanom prvenstveno trebaju djetetu pružiti razumijevanje i podršku, te osigurati adekvatan tretman i skrb. Važno je naglasiti da sve manifestirane teškoće nisu produkt ‘zločestoće’ djeteta ili njegovog nehtijenja za savladavanje zadataka, već su odraz bioloških osobitosti djeteta ili izvanjskog djelovanja sredine. Podrška i ljubav, razumijevanje roditelja, kao i davanje djetetu izvjesne slobode u kreiranju vlastitog vremena i aktivnosti, dozvoljavanje prava na njegov odabir, preduvjet su za razvoj sretne i zadovoljne, ostvarene odrasle osobe u budućnosti,  naglasila je prof. Zorić.

Kockice i gumbići Kod manjih problema s grafomotorikom postoje vježbe koje svako dijete može raditi kod kuće s roditeljima. – Korisno je mijesiti tijesto, otkopčavati i zakopčavati gumbe, nizati perlice na najlon (izrađivati narukvice) ili slagati kockice. Za finu motoriku pomaže i putovanje olovkom kroz nacrtani labirint, spajanje točaka na papiru ili bojanje zadanih bojanki, objašnjava prof. psihologije Tanja Dejanović Šegadin.

(Školski.ba)

 


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

Školski.ba
Školski.ba je informativno-edukativni portal namijenjen učenicima osnovnih i srednjih škola u Bosni i Hercegovini, učiteljima, nastavnicima i roditeljima.