Čovjekov osjećaj za aromatične, prijatne mirise traje skoro koliko i on sam. Naši preci su stojeći uz zapaljenu vatru spoznali da im sagorijevanje nekih drva miriše ljepše od drugih.
Tako su palili vatre aromatičnih mirisa misleći da tako komuniciraju sa bogovima, kako nisu mogli da definišu senzaciju koju izaziva prijatan i opojan miris. Tako i sam naziv „parfumo“ potiče od latinskog izraza „per fumum“ – u prijevodu „kroz dim“.
Prvi „mirisni zapisi“, opisi upotrebe na razne načine rafinisanih tvorevina, potiču još iz starog Egipta, Grčke, Kine, Rimskog carstva…
Egipćani
Naravno sve potiče upravo od ove nevjerovatne civilizacije Starog Egipta. Kada je 1922. godine otkrivena grobnica faraona Tutankamona u njoj su nađene i činije sa pomadama, koje kad su otvorene, nećete vjerovati – iako stare 3000 godina, nisu izgubile svoj miris!
Egipćani su parfeme koristili u obliku pomada koje su mazali na kosu kako bi one polako otpuštale svoj miris i stvarale prijatan oblak miris oko nosača. Mirisi su bili jako važni i u sakralnim obredima, faraoni su za bogove žrtvovali tamjan, a u balzamovanju mrtvih članova kraljevske porodice upotrebljavala se smirna – vrsta mirisne smole, koja potiče od različitih vrsta afričkih i arapskih biljaka.
Zanimljivo je da je možda i prvi štrajk u historiji povezan sa parfemom – oko 1330 godina prije nove ere, vojnici faraona su podigli štrajk zahtijevajući od vladara aromatične pomade i balzame.
Grci su uzdigli parfeme na nivo svetinje, kao i sve. Oni su vjerovali da lijep miris potiče od bogova, magičan je, mističan i takođe erotičan atribut. Grci koji su živjeli u IV vijeku p. n. e. mazali su svoja tijela nakon kupanja u javnim kupalištima, aromatičnim uljima i to svaki dio tijela drugim mirisom. Ni jedna svečanost se nije mogla održati bez mazanja tijela mirisom. Bila je to vrsta rituala čišćenja, piše edukacija.rs.
Bliski istok otvarnjem „puta svile“ širi svijetom svoju ljubav prema parfemima i mirišljavim supstancama.
U prvom vijeku naše ere u Rimu se navodno godišnje trošilo oko 2.800 tona tamjana i 550 tona smirne. Takve aromatične materije donošene su navodno na poklon Isusu dok je bio dijete. Godine 54. n. e. rimski car Neron navodno je potrošio novac u vrijednosti od današnjih 100.000 dolara da bi kupio mirise koji su korišteni na jednoj njegovoj zabavi. Iz skrivenih cijevi postavljenih u odajama u kojima su gosti jeli izlazila je mirisna vodena prašina.
U 7. vijeku Kinezi su počeli koristiti mirisne materije u raznim oblicima, između ostalog i mirisne vrećice. U srednjem vijeku parfemi su se počeli koristiti i u islamskoj kulturi, u kojoj su naročito bili omiljeni ružini mirisi.
U 17. vijeku u Francuskoj je proizvodnja parfema toliko uzela maha da se dvor Luja XV nazivao parfimisani dvor. Mirise su nanosili ne samo na kožu već i na odjeću, rukavice, lepeze i nameštaj.
Kolonska voda je nastala u 18. vijeku, a stavljana je u kupke, dodavala se vinu, uzimali su je s kockom šećera za osvježavanje daha te se koristila u medicinske svrhe kao dodatak klistiru i toplim oblozima.
U 19. vijeku proizvedeni su prvi sintetički mirisi. Tako su se na tržištu prvi put našli parfemi koji se nisu mogli koristiti u medicinske svrhe.