U doba kada fizičko kažnjavanje, na sreću, nije više u ‘modi’ – mnogi roditelji discipliniraju svoju djecu vikanjem i strašnim, bučnim glasom. “Rekao/la sam NE!”, rečenica je koja je svakom roditelju poznata. Ipak, zbog vikanja na djecu, roditelji često osjećaju grižnju savjesti, lošeg su raspoloženja i osjećaju se kao da su izgubili kontrolu. Štoviše, s vremenom – vikanje može samo odmoći, piše miss7mama.24sata.hr.
Iako je ponekad vikanje jedini način da te dijete sluša, ono je i ‘izlaz’ za kojim roditelji posežu kada postanu očajni i kada im se čini da njihove riječi uđu kroz jedno uho djece i izađu kroz drugo van. Također, što više djeca čuju roditelje da viču – to manje vikanje ima utjecaj na njih. Roditelje žele da vikanje ima neku moć kada im je zaista potrebna, primjerice, kada viču ‘Stani!’ dok njihov mališan juri prema cesti ili upravo poseže za oštrim škarama na stolu. Stoga, ako tvoje dijete nije uplašeno kad se naljutiš i vičeš, to je samo pokazatelj da mu je vikanje postalo svakodnevica i da je izgubilo svu svoju moć.
Saznaj kako manje vikati i ostati smiren, ali svejedno održati zdrav roditeljski autoritet.
1. Jednostavno stani
Ako osjećaš da se u vama sakuplja stres koji bi svaki trenutak mogao eksplodirati u obliku vikanja – jednostavno stani. Nemoj govoriti ili činiti neke nepromišljene odluke ili prijetnje. Pokušaj disati i smiriti se. Ako već vičeš, jednostavno stani usred rečenice. Zatim odšeći, protresi rukama i odoli potrebi da vičeš na dijete. Kada se osjećaš smirenije, djeluj!
2. Snizi ton glasa do šaptaja
Sjećaš se kada su svi pažljivo slušali šeficu Mirandu Priestly u filmu ‘Vrag nosi Pradu’ kada je praktički šaputala? Kada će se tvoja djeca naprezati kako bi čula što govoriš, tada će biti prisiljena slušati što imaš za reći.
3. Koristi ‘vizualni raspored’
Jedan od češćih roditeljskih problema je natjerati djecu da se brže spreme prilikom izlaska iz kuće, posebno u jutarnjim satima. Tada obično kreće i vikanje roditelja ne bi li se djeca požurila. Stoga nije loša ideja imati ‘vizualni raspored’, odnosno komad papira na kojem se nalaze svi koraci koje djeca ujutro trebaju napraviti, ali u obliku crteža. Primjerice, pojesti doručak (crtež zdjelice s pahuljicama), odjenuti se (crtež odjeće), oprati zube, obaviti wc i tako dalje. Mališani vole znati što točno trebaju napraviti i prekrižiti svaku stvar kada je obave, a mali crteži su zabavni poticaji.
4. Posljedice kojih se držiš
Odvlačenje pažnje je najbolji alat kojim ćete preusmjeriti malenu djecu od lošeg ponašanja, ali za predškolce i stariju djecu – potrebno je ‘izvući’ posljedice iz rukava i držati ih se. Umjesto da vičete na djecu kada vam prkose ili su zločesta – samo im dajte do znanja koje su posljedice nastave li s takvim ponašanjem i najvažnije, držite ih se. Ako ih se ne misliš držati nema smisla uopće ih spominjati, ali ako si dosljedna, djeca će naučiti da mislite ono što govorite (svojim normalnim glasom).
5. Koristi štopericu
Ako imate naviku često povisiti glas kada se vaše dijete sprema ili posprema, pokušaj sa štopericom. Bilo da se radi o kuhinjskom tajmeru, pješčanom satu ili mikrovalnoj pećnici – namjestite ih i gledajte svoje mališane kako uživaju natjecati se sa satom kako bi što brže obavili svoje zadatke.
6. Povezivanje
Ovo je malo ‘teži’ savjet, ali pokušajte sagledati stvari iz dječje perspektive i imajte suosjećanja kada postavljate granice. Kada dijete osjeća da ga razumijete, više se trudi saslušati i vašu stranu. Povežite se, a zatim ispravljajte. To znači da razgovarate s djetetom o njegovom ponašanju kada ste oboje smireni.
7. Pauza
Ponekad je najbolje što možete učiniti – jednostavno izaći iz sobe. Naravno, to je malo teže kad se radi o mališanima, ali čak i da samo odete u kupaonicu i umijte lice s vodom, moglo bi biti dovoljno da prebacite svoj fokus i ublažite ljutnju.
8. Smanji ‘okidače’ ljutnje
Poduzmite korake kojima ćete smanjiti okidače ljutnje na način da vaš maleni nevaljalac ne može doći do stvari do kojih ne želite da dođe. To znači da biste trebali osigurati i zaštititi dom te držati stvari koje ne želite da diraju izvan njihovog dohvata. Također, poštujte njihovu potrebu za snom jer puno stresa (i vikanja) može se smanjiti kada su mališani odmorni i naspavani.
(Školski.ba)