Lisa Long, mama i učiteljica u osnovnoj školi, naišla je na širok spektar osobnosti tijekom godina rada: oni koji slijede pravila, oni koji su problematični, razredni klaunovi, lista ide unedogled, piše miss7mama.24sata.hr.
“Razumijem da, kao roditelji, želimo omogućiti najsretniji mogući život našoj djeci. Ne želimo ih vidjeti povrijeđene, frustrirane ili poražene. No, kad će djeca prelaziti u svijet odraslih, svijet oko njih više neće biti pun duga i leptira, a taj prijelaz će biti puno lakši za njih ako roditelji prestanu raditi sljedeće stvari za svoju djecu”, napisala je ova mama te odlučila podijeliti neke od najčešćih grešaka koje roditelji rade kad su u pitanju njihovi školarci.
1. Izgovori
Djeca moraju naučiti da je život pun prirodnih posljedica. Kao odrasli, mi to znamo – ako ne radimo svoj posao, bit ćemo nezaposleni. Isto vrijedi i za djecu. Ako su zaboravili ili ne rade svoju domaću zadaću, oni će dobiti lošu ocjenu. Ne šalji e-mail učiteljici svog djeteta kako bi tražila izuzetak. Ne pitaj za produljenje roka. Nemoj smišljati priče o tome zašto tvoje dijete nema svoju domaću zadaću jer to uči dijete da će, iako kasni s izvršenjem svojih zadataka, i dalje pobirati nagrade kao da je završio svoj posao. Stvarni svijet ne funkcionira na taj način. Tvog šefa ne bi bilo briga za e-mail ili telefonski poziv od tvoje majke kako mu objašnjava zašto ti ne ide na poslu kao inače, pa tako ni učitelja tvog djeteta ne bi trebalo biti briga.
Da, teško je kad kao roditelj vidiš svoje dijete kako je nesretno, ali taj trenutak nesreće ga uči doživotnu lekciju. Ako dijete mora napraviti udubljenje u stolici jer je zaboravilo svoju domaću zadaću, jamčim da će svaki put kad će pakirati svoj ruksak razmišljati o tome i više neće zaboraviti svoju domaću zadaću.
2. Radiš sve umjesto djeteta
„Možete li mi zavezati cipelu?”
„Mama mi nije stavila fascikl u ruksak.”
„WC papir u kupaonici je previše grub. Mogu li pozvati svoju mamu da mi donese drugi?”
Da, čula sam sve to kao učiteljica.
Rutina tvog djeteta u školi traje sedam sati. Procedura se uči na prvi dan škole, a više ili manje se slijedi do posljednjeg dana škole, a onda sljedeće godine isponova, i tako dalje. Nema razloga da tvoje dijete ne uči nikakvu rutinu kod kuće. To mu pomaže u školi, a pomaže mu i da nauči biti odgovorno.
Što nije u redu s uštedom vremena ujutro kako bi spakirala ruksak djeteta za školu? Oni neće znati što je unutra ili gdje se što nalazi. Oni će misliti da je njihov ruksak kao torba od Mary Poppins i da će se sve što im je potrebno magično pojaviti. Neka pakiraju sami svoj ruksak, a oni će biti svjesni onoga što im je potrebno i naučit će se odgovornosti pripremanja. Bi li izašla iz kuće s vrećicom koju je tvoje dijete za tebe pakiralo? Nisam ni mislila.
To se odnosi i na mame koje su poput osobnih pomoćnica pa slijede svoje dijete i pobiru stvari koje ono nikad nije ni shvatilo da je ispustilo na pod / prevrnulo / napravio nered. Postoje dvije vrste djece u školskoj kantini: oni koji bezglavo ostavljaju svoje smeće i oni koji pokupe svoj smeće i smeće svojih prijatelja. Razlog za to je očigledan – jedni su učili počistiti za sobom, a mame onih drugih nisu trenutno u školi.
3. Očekuješ nagrade za sudjelovanje
Ne zaslužuje svatko trofej! Žao mi je. Trofeji, medalje i vrpce su nagrade, a dijete bi se trebalo osjećati ponosno kad zasluži jedan – naglašavam, zasluži! Vjerojatno si zaradila koju povišicu i promaknuće u svom životu kroz naporan rad. Možda je suradnik zaradio poziciju koju si promatrala, pa si odlučila raditi više sljedeći put kad je nastala prilika. Djeca također uče te lekcije. Naporan rad rezultira prepoznavanjem i nagradom. Nije lako vidjeti dijete kako plače jer nije pobijedilo, ali to iskustvo im pruža vrijednu lekciju i priliku da razviju plan kako biti bolji sljedeći put.
4. Pripremaš svom djetetu posebnu užinu svaki dan
Imala sam učenike koji nisu ručali sa svojim razredom niti jedan dan cijelu školsku godinu, jer su im njihovi roditelji donijeli poseban ručak svaki dan. Stvar je u tome da, ako je dijete gladno, ono će jesti. A ako nije? Sjetit će se gladi koju je osjećalo tijekom popodnevnih sati i neće ponoviti istu pogrešku. Djeca mogu postati ljubomorna, a ljubomorna djeca mogu biti svakakva. U osnovnoj školi, sve se vrti oko pravednosti.
Najbolja stvar koju možeš učiniti za svoje dijete je da ga pustiš da bude dijete. Neka čini pogreške, a zatim razgovaraj s djetetom o naučenim lekcijama i kako može biti bolje sljedeći put. Pusti ga da pretrpi neuspjeh, a tada ga ohrabri da se ustane i proba opet. Neka trpi posljedice i privremenu tugu. Ne želiš slati e-mail sveučilišnom profesoru, 10 godina kasnije, s pričom o tome kako je papiga odletjela s djetetovim seminarskim radom.
(Školski.ba)