Organizam odraslih i djece svakodnevno je izložen promjenama temperature u okolini, a uz to u našem tijelu kontinuirano se odvijaju metabolički i hemijski procesi koji rezultiraju proizvodnjom toplote. Kako bismo održali tjelesnu temperaturu stalnom, važnu ulogu ima termoregulacijski centar koji je smještem u hipotalamusu i koji funkcioniše poput termostata.
On reaguje na svako povećanje ili sniženje temperature, te šalje informacije na periferiju da se otpusti višak toplote ili da se ona sačuva. Prirodni procesi koji imaju ovu sposbnost su procesi znojenja, isparavanja tečnosti, vazokonstrikcije i vazodilatacije krvnih žila, što rezultira jednim dobro koordinisanim sistemom.
Nastanak povišene tjelesne temperature – vrućice povezan je sa otpuštanjem endogenih pirogena u cirkulaciju (interleukin 1,interleukin 6, TNF, interferoni) koji nastaju kao odgovor organizma na upalu, infekciju ili malignitet. Pored endogenih pirogena, u infektivnim stanjima važnu ulogu imaju i egzogeni pirogeni (toksini bakterija) koji dodatno stimulišu lučenje endogenih faktora u ćelijama imunog sistema, monocitima, B limfocitima, makrofagima i endotelnim ćelijama. Na taj način dolazi do lučenja arahidonske kiselina koja se metabolizira u prostaglandin E2 koji podiže hipotalamički termostat i dovodi do pojave povišenje temperature, pišu abc-doctors.com.
Smatra se da 2/3 djece mlađe od 3 godine posjete pedijatra upravo zbog povišene tjelesne temperature.
Povišena tjelesna temperatura jedan je od općih i dosta nespecifičnih simptoma. Može se javiti kao posljedica upalnih stanja i zaraznih bolesti, ali i kao posljedica djelovanja vanjskih faktora kao što su sunčanica i toplotni udar. Povišena tjelesna temperatura ima i pozitivne i negativne učinke na organizam djeteta. Pozitivni učinci podrazumijevaju da je ona „alarm“ da se nešto događa, mjerilo je toka bolesti, te podstiče nespecifični imuni odgovor.
Kao negativni učinci navode se osjećaj nelagode (zbog čega djeca budu malaksala, nevoljna, plačljiva), povećana potrošnja kiseonika i energije, opterećenje respiratornog i kardiovaskularnog sistema (djeca često dehidriraju, tahikardična su i tahipnoična). Poseban problem jeste sklonost ka razvoju febrilnih konvulzija i trajnog oštećenja mozga.
Normalna tjelesna temperatura iznosi 36-37 stepeni Celzijusa (na sluznicama 0,5-1 stepena Celzijusa je veća). Blago povišena ili subfebrilna temperatura je je ona koja prelazi 37 stepeni Celzijusa, dok febrilna-povišena temperatura je ona koja prelazi 38 stepeni celzijusa, te je ta temperatura indikacija za mjere skidanja temperature. Temperatura preko 39 stepeni Celzijusa smatra se izuzetno povišenom.
Za mjerenje temperature kod djece koriste se razne vrste tomplomjera. Dojenčadi (djeca do godinu dana) i maloj djeci najčešće temperatura se mjeri rektalno, dok starijoj djeci aksilarno.
Povišena tjelesne temperatura kod djece može se podijeliti u tri kategorije:
1. Temperatura kratkog trajanja praćena lokalnim simptomima i/ili znacima
Najčešće nastaje kao posljedica lokalnih procesa(faringitisi, akutne upale srednjeg uha, sinusitisi i sl.) i ujedno je i najčešći razlog povišene temperature. Ujedno, kratkotrajna temperatura može se javiti i nakon vakcinacije, prilikom nicanja zubića, kada je dijete pretopljeno ili izuzetno fizički aktivno (naročito na visokim vanjskim temperaturama).
2. Temperatura bez vodećeg simptoma
Kod ovakve temperature se ne može pronaći sijelo infekcije (najčešće se javlja kod djece mlađe od 3 godine i u podlozi mogu biti invazivne bakterijske bolesti, virusna oboljenja i bezazlena stanja). Kod dojenčadi mlađe od 1 mjeseca najčešći razzlog temperature bez vodećeg simptoma su infekcije uzrokovane invazivnim bakterijama- Streptococcus agalactiae, Escherichia coli, Listeria monocytogenes i dr. Posebno treba biti oprezan kod dojenčadi, obzirom da nemaju dovoljno razvijen imuni sistem brzo i lako, naročito kada su u podlozi invazivne bakterije, stanje može progredirati do sepse.
3. Temperatura nepoznatog uzroka koja traje 14 i više dana i koja zahtijeva detaljnu dijagnostičku obradu
Obično je posljedica malignih stanja, autoimunig bolesti ili reumatskih bolesti. Treba napomenuti da i lijekovi kao što su ampicilin, penicilin G, cefalosporini I generacije, trimetoprim/sulfometoksazol, vankomicin, karbamazepin, fenitoin, fenobarbiton i dr.
Kako postupiti kod povišene tjelesne temperature*
Prije svega, dijete treba raskomotiti, obući mu laganu pamučnu odjeću, povećati unos tečnosti ili ako je u pitanju dojenče stavljati ga na prsa, prozračiti prostoriju i osigurati optimalnu temperaturu od 22 stepena celzijusa, te okupati dijete u mlakoj vodi.
Ako je temperatura aksilarno izmjerena 38 i više stepeni Celzijusa, a rektalno preko 38,5 neophodno je djetetu dati lijek (antipiretik). Lijek izbora za djecu je Paracetamol sirup 10-15mg/kgTT svakih 6 sati. U slučaju da je temperatura visoka (39-40 stepeni celzijusa) ili dijete ne reaguje na prethodno dati Paracetamol, daje se Ibuprofen sirup u dozi 5-10mg/kgTT.
VAŽNO JE NAPOMENUTI DA SE U DJEČIJOJ DOBI NIKADA NE DAJE ASPIRIN!
Upotreba Aspirina u dječijem periodu (prije 16., prema nekim autorima i prije 18.godine života) može biti uzrok nastanka Reyev-og sindroma. Reyev sindrom je potencijalno smrtonosna bolest koja se najčešće javlja kod djece mlađe od 15 godina, a može prouzrokovati brojne efekte na mnoge organe, naročito na mozak i jetru, te dovesti do hipoglikemije. Ovaj sindrom prouzrokuje “masnu jetru”, odnosno hepatičku steatozu sa veoma slabom upalom i teškom encefalopatijom. Jetra postaje neznatno povećana i tvrda, a dešavaju su i određene promjene u izgledu bubrega. Pri liječenju sindroma, najvažnija je pravilna i brza dijagnoza. Kod većine djece, oporavak je dosta uspješan, mada su moguće potencijalne komplikacije koje mogu dovesti do težih oštećenja mozga ili smrti.
Ako dijete ima samo povišenu tjelesnu temperaturu bez propratnih simptoma, dobrog je općeg stanja, uobičajeno se ponaša, ne odbija hranu/doji, tada se prvi dan bolesti rijetko može otkriti uzrok povišene temperature, tako da nije nužno odmah posjetiti ljekara. Međutim, ako je temperatura izrazito visoka ili se ne može sniziti, dijete mlađe od 3 mjeseca ili je riječ o novorođenčetu, praćena mučninom, povraćanjem, glavoboljom, osipom, ukočenim vratom ili dijete odaje utisak bolesnog djeteta neophodno je odmah obratiti se nadležnom pedijatru.