Roditelji koji čitaju djeci već u predškolskoj dobi, osim što se tako emocionalno zbližavaju sa svojim mališanima, motiviraju ih na čitanje i pisanje, obogaćuju njihov rječnik i uče djecu kako kontrolisati svoje emocije. U trenucima kada roditelji čitaju svojim mališanima između njih se stvara posebna emocionalna veza.
No, osim povezanosti, glasno čitanje od samo 15 minuta dnevno donosi i niz drugih dobrobiti za cjelokupni razvoj djeteta, kao što su veća motivacija za samostalno čitanje u kasnijoj dobi, bolje pamćenje, bogatstvo rječnika i bolje kontroliranje emocija te djeca lakše povezuju ono što vide, čuju i pročitaju.
No znate li da s čitanjem treba početi već od djetetova rođenja, pa čak i u prenatalnoj fazi, dok je beba još u trbuhu? Naime, istraživanja su pokazala kako slušanje glasa odraslog razvija slušnu osjetljivost na glasove i govor, što je vrlo važna predčitalačka vještina. Baš kao što je i razgovaranje s bebom dok je još jako mala i mislimo da nas ništa ne razumije, jako važno za razvoj djetetova govora. U tome definitivno može pomoći i čitanje, pišu roditelji.hr.
Kod beba koje mogu sjediti i male djece, preporuka je čitati tako da dijete stavite u krilo da i ono može gledati u slikovnicu. Vjerovatno će htjeti dirati knjigu, jer tako upoznaje svijet oko sebe pa mu možete dati i neku igračku koju će držati dok zajedno čitate. Pažnju mu svakako možete zadržati tako da čitate izražajno, s izmjenama ritma i glasnoće, radite pauze jer ćete ga tako više zainteresirati za sadržaj. Igrajte se riječima, pjevajte, uključite ime djeteta u priču.
Pokazujte ono o čemu govorite i postavljajte djetetu pitanje što je ovo. Zadržite se na stranici koliko koliko god se djetetu sviđa i ne zamarajte se brojem pročitanih stranica, jer će taj broj s vremenom porasti. Za manju djecu definitivno birajte slikovnice sa što više slika, a što manje teksta. Što su djeca starija, poželjno je da slikovnice budu bogatije tekstom, da se u priči dogode tri do četiri važna događaja kako bi mogli slijediti tok radnje.
Poželjno je i izmišljanje vlastitih priča, što ima određeni terapeutski učinak. Naime, vrlo je dobro za regulaciju dječjih emocija i nošenja s frustracijama. Kao što slušanje priča pozitivno djeluje na izražavanje i razumijevanje emocija u djece, tako izmišljanje priča ima još već učinak na emocionalni razvoj, jer dijete kasnije može samovoljno izraziti s čime mu se teško nositi, što pomaže roditelju da bolje razumije svoje dijete i pomogne mu nositi se s negativnim emocijama.