Ako vaše dijete ima problema u sklapanju prijateljstva, i preferira biti samo, sigurno se pitate što možete učiniti da ono stekne prijatelje i gdje ste pogriješili u odgoju.
Rani socijalni razvoj vašeg djeteta iznimno je važan jer odnosi koje tada stvara imaju dugoročno značenje za njegov razvoj i budući život. Ako djeca ne nauče vrijednost prijateljstva i života u zajednici, mogu odrasti u osobe koje sputavaju vlastita ograničenja.
Naravno, postoje razlozi zašto dijete nema prijatelja, a mi ćemo navesti neke moguće razloge i savjete kako otkloniti prepreke na putu djetetova socijaliziranja i pronalaska prijatelja.
Evo najčešćih razloga zašto djeca možda nemaju prijatelje:
Vaše je dijete možda potpuno zaokupljeno sobom!
Kod neke djece lako je shvatiti zašto nemaju prijatelja. Oni ih jednostavno ne trebaju. Ako primijetite da su sve aktivnosti vašeg djeteta samostalni pothvati i da ono namjerno bježi od grupnih aktivnosti i igre s vršnjacima, možda je vrijeme da se zapitate je li njegova prezaokupljenost onim što radi samo izgovor za to da bude samo.
Starija djeca i tinejdžeri kojima je teško uspostaviti zdrav odnos s vršnjacima, često igru s prijateljima zamijene nezdravim aktivnostima. Pripazite čime vaša djeca ispunjavaju svoje vrijeme. Svako će dijete isprobati puno toga prije, ali što odabere ono što mu se sviđa, ali ako se vaše dijete okreće nezdravim navikama, tada sigurno pokušava nešto sakriti ili potisnuti.
Vaše se dijete možda osjeća zanemareno!
Na međusobne odnose mlađe djece i razvijanje njihovih prijateljstava, bitno utječe njihov odnos s roditeljima. Ako vaše dijete osjeća da mu pružate manje pažnje no drugim članovima obitelji, može pomisliti da je normalno da je uvijek na drugom mjestu i da ono to zaslužuje.
Dijete koje naizgled izgleda sretno, ali se potajno osjeća zanemareno, nikada neće od vas zatražiti pomoć, obratiti vam se za savjet, tražiti vaše odobravanje i sl.
Stariji školarci i tinejdžeri, koji pate od osjećaja manje vrijednosti, prema svojim će vršnjacima ispoljavati agresiju. Moguće je da smatraju da ono što njih zanima ne zanima njihove vršnjake, što proizlazi iz nedostatka samopouzdanja, a što je opet posljedica osjećaja manje vrijednosti. Zanemarena djeca, kako odrastaju, počinju pokazivati velike probleme s povjerenjem.
Vaše je dijete možda zbunjeno!
Kad se djeca mlađe dobi nađu zbunjena u vezi s bilo kojim glavnim aspektom svog života, povući će se u sebe. Povučenost je česta zapreka u razvijanju društvenih vještina. Povučena djeca u većini su slučajeva sramežljiva, niskog samopouzdanja, teško uspostavljaju kontakt s drugima, rijetko prilaze drugoj djeci i započinju razgovor. Kad nisu sigurni kako postupiti, ljudi se najčešće zbunjeni i počnu pokazivati znakove zatvaranja u sebe, iz čega proizlazi sklonost samoći.
U tinejdžerskoj dobi to su obično ona djeca koja od roditelja dobivaju stalne upute umjesto ohrabrenje. Priznanja, zasluga, takmičenja, ukratko, sve što ima mjerljiv uspjeh, dijete, koje je naviklo osjećati se zbunjeno, smatra trivijalnim.
Vaše dijete se možda osjeća nedovoljno poštovano!
Grijehe drugih ne želi niko trpjeti, a kamoli da ih trpe oni protiv kojih su počinjeni. Ako vaše dijete odrasta osjećajući prezir prema onima oko sebe, ono očito ne shvaća da su stvari poput izdaje, laži i svih opštih oblika ponašanja, koji umanjuju samopouzdanje i povjerenje, zapravo greške drugoga, a ne njihove vlastite. Pomozite djetetu da shvati da ono nije ono što o njemu misle drugi ljudi, bit će otvorenije prema drugim ljudima i steći će više prijatelja.
Djeca, koja se osjećaju nepoštovano, obično ne poštuju odrasle, vršnjake i prijatelje. Mlađa djeca teško će naći prijatelje ako imaju jak ego i stalno vrijeđaju sve oko sebe. Taština je znak da se vašem djetetu daje previše slobode, što ga navodi na pomisao da je podcijenjeno, ili da se prema njemu pokazuje premalo poštovanja.
Tinejdžeri imaju iste probleme, ali oni počinju pokazivati ekstremne znakove ovisnosti o svojim roditeljima. Bez vlastitog samopoštovanja, postaju nezdravo vezani za roditelja koji je njihov izvor poštovanja, odnosno roditelja koji je izvor njihova nedostatka poštovanja. Ako djeca, dok odrastaju, nemaju zdrav krug prijatelja, to kasnije može dovesti do prijezira i općeg nepoštovanja prema drugima.
Vaše se dijete možda osjeća sputano!
Ako vaše dijete osjeća kao da ga limitiraju ljudi i mišljenja koja ga okružuju, povući će se u svoj “savršen život” bez prijateljstva.
Djeca koja se osjećaju sputano vole glumatati od malih nogu, što im otežava druženje i stvaranje prijateljskih odnosa. To su obično djeca koja uvijek dobiju ono što žele. Često su i tvrdoglavi, što je dodatni razlog zašto im je teško povezati se s vršnjacima. Zajednička igra uvijek krene po zlu kada jedno dijete inzistira na tome da sve bude onako kako ono to želi.
Kako djeca odrastaju, pobuna postaje ključno obilježje tinejdžera koji žive s osjećajem ograničenja. Možda imaju prijatelje, ali oni su obično prolazni. Osjećaj ograničenja uzrokuje da djeca počnu voditi tajni život, odbijajući podijeliti detalje svojih postupaka i udaljuju se od svojih roditelja.
Kako možete pomoći djetetu da stekne prijatelje?
Prva i najvažnija stvar koju možete učini je da mu osigurate da ima dovoljno mogućnosti za sklapanje prijateljstva. To što dijete nije steklo prijatelje u razredu, ne znači da ih neće steći u, primjerice, glazbenoj školi, na nekom sportu ili bilo kojoj drugoj izvannastavnoj aktivnosti. Nemojte ga prisiljavati da čini ono što mu nije ugodno, ali pobrinite se da mu na tom putu budete potpora. Ostavite mu dovoljno vremena da samo pokuša uspostaviti kontakt, a pomozite mu tek ako se to ne dogodi. Djeca moraju imati dovoljno slobodnog prostora u izboru prijatelja, pišu Roditelji.hr.
Ako vodite dijete prema zdravom društvenom životu i trudite se da mu pomognete da stekne nova prijateljstva, imajte na umu da mali koraci najbolje funkcioniraju. “Terapija izlaganjem” je ključ, ali to se mora raditi postepeno. Ako je vaše dijete sramežljivo, nemojte ga satima ostaviti na dječijem rođendanu punom ljudi.
Također, djeca bi trebala znati koliko će dugo biti u takvim situacijama. To im ublažava osjećaj tjeskobe, a ako se vi budete pridržavali dogovora to će izgraditi njegovo povjerenje. Na primjer, ako kažete djetetu da ćete doći po njega za sat vremena, držite se dogovora, nemojte kasniti ni minutu. Povjerenje je glavni faktor u usmjeravanju vašeg djeteta ka ispravnim odlukama i načinu razmišljanja za socijalno napredovanje.
I, ne zaboravite, stvaranje prijateljstava nije vaša odgovornost. Nikada ne kritizirajte i osuđujte svoje dijete dok ono upoznaje druge ljude.
Pitajte svoje dijete o njegovu životu, umjesto da mu kažete kakvo bi ono trebalo biti. Sve je u razgovoru, činjenju i dijeljenju.