Niko od nas ne voli koristiti termin zločesto dijete, no čak i nauka priznaje da djevojčice u određenoj dobi znaju postati vrlo pakosne jedna prema drugoj. Zanimljivo je kako ta “zloća” gotovo nikad nije usmjerena prema muškom rodu već prema nekoj od njihovih vršnjakinja, ponekad i dojučerašnjoj prijateljici.
Kao prvo, treba znati da do vršnjačkog nasilja, bilo kojeg oblika, ne dolazi u srednjoj školi kad su djevojke već poprilično odrasle, samosvjesne, a opet nesigurne. Prvi tragovi kreću već u osnovnoj školi, i to najčešće na pragu puberteta.
Zlostavljanje u ranoj dobi može se odraziti na razne aspekte života kasnije kada dijete odraste. Psiholozi ističu kako je ono povezano s depresijom i anksioznošću i društvenim povlačenjem te niskim samopoštovanjem i akademskim problemima
– Stoga je važno rano se pozabaviti problemom, bez obzira je li vaša kći ta koja je žrtva ili isključena, ona koja predvodi čopor ili jedan od promatrača koji nije siguran kako se nositi sa situacijom, ističu stručnjaci, pišu Djecjaposla.com.
Prema jednoj anketi koja je obuhvatila 12 000 djece u osnovnoj i srednjoj školi, 41 do 48 posto djevojčica izjavilo je da je doživjelo vršnjačku agresiju barem jednom u mjesec dana, a 4 do 6 posto reklo je da se to događa svakodnevno. Od 8. do 12. godine, ruganje i zadirkivanje najčešći su načini na koje djevojčice maltretiraju, a često se temelje na izgledu.
-Meta je svako ko izgleda drugačija, a povod zadirkivanju može biti visina, prekmjerna tjelesna težina ili pak pretjerana mršavost, prištići, pjegice, odjeća i slično, navode stručnjaci.
Ismijavanje reakcije žrtve – najbolja obrana
Oni koji daju takve komentare često će reći da se “samo šale” kao “način izbjegavanja odgovornosti, okrivljavanja drugih ili pak omalovažavanja reakcije ako žrtva počne pokazivati da je uzrujana ili ako se čini da drugi ne odobravaju takvo ponašanje.
Učitelji i psiholozi u školama također primjećuju da su mnoga od ovih ponašanja, poput širenja glasina, govorenja zlih i ružnih stvari, verbalno ili online, diskretna i teško ih je otkriti.
Kako biste saznali što se događa u društvenom životu vaše kćerke, pametno je postavljati što manje pitanja i koncentrirati se na slušanje. Puno pitanja samo dovodi do zatvaranja djeteta.
Ipak, ako primijetite da je ona povučena, ima problema sa spavanjem, odbija ići na aktivnosti, nema volje za jelom ili pak odjednom jede previše, nevoljno odlazi u školu, vrijeme je da se zapitate je li možda žrtva neke vrste zlostavljanja.
Dok slušate, držite uši otvorene za znakove da bi vaša kći mogla pridonijeti isključivanju drugog djeteta; oni koji su iskusili agresiju u odnosu mogu tu istu taktiku okrenuti na drugu osobu.
Kako pomoći djevojčici da bude čvrsta i nađe pravi put? Učite je da bude asertivna. Vježbajte razne dijaloge i naučite je kako se postaviti u određenoj situaciji. Savjetujte joj da ne reagira na nasilnika jer je to upravo ono što njega zadovoljava, snažna emocionalna reakcija.
Potaknite ih da razmišljaju o društvenim interakcijama koje vide: “Postavite pitanja kao što su: S kim ste sjedili za ručkom? Ko se igrao zajedno na odmoru?… Mislite li da se iko danas osjećao izostavljeno?”
Izgradite im samopouzdanje
Također je korisno pomoći djevojčicama da pronađu strukturirane aktivnosti za izgradnju samopouzdanja u koje se mogu uključiti.
– Sudjelujući u aktivnostima kao što su timski sport, glazbene grupe ili društveni klubovi, vaša će kći razviti nove sposobnosti i društvene vještine te naučiti što je primjereno, a što ne. Štaviše, kada djevojke otkriju koliko je dobar osjećaj biti dio društvene grupe koja ih podržava, uskoro će naučiti okružiti se pozitivnim utjecajima, objasnila je jedna psihologinja.
Što je najvažnije, podsjetite je da može nešto promijeniti, kako odbijanjem sudjelovanja u društvenoj drami tako i podržavanjem vršnjaka nad kojim se vrši agresija i siključivanej.
– Aktiviranje promatrača i njihovo navođenje da interveniraju na odgovarajući način ključ je za smanjenje nasilja, savjetuju stručnjaci.
Modeliranjem ljubaznosti i zdravih odnosa, djevojke mogu širiti empatiju kroz svoju društvenu grupu i osjećati se osnaženim da imaju pozitivan utjecaj u svojoj zajednici.