“Smije kao lud na brašno” je bizarna izreka koja se odavno koristi na prostoru Balkana. Iza nje krije se veoma zanimljiva historijska priča, tačnije dvije.
Postoji teorija koja kazuje da izraz ima makedonske korijene. U toj bivšoj jugoslovenskoj republici postojao je običaj da se duševni bolesnici, koji su se često i histerično smijali, liječe uz molitve nad brašnom od kojih su zatim pravljeni hljepčići.
Ipak, može biti i da je porijeklo izreke još starije jer druga teorija kaže da joj porijeklo treba potražiti Staroj Grčkoj. Naime, ljudi su tada vjerovali da božanstva, kao i ljudi, umiru. Ona to čine u jesen i ponovo se rađaju s proljeća. Ipak, preko zime, dok su stari bogovi mrtvi, a novi još nisu rođeni, duše mrtvih izlaze na svjetlost dana, a jedina zaštita od njih za žive je smijeh i radost.
Zato je to vrijeme kada razuzdane povorke idu ulicama, igraju po trgovima i obilaze naselja. U tim povorkama naročito mjesto zauzimali su likovi budala, dvorskih luda i ostalih lakrdijaša kojima je smijeh bio nezaobilazni način tjeranja straha.
A kako su se ove “lude” često posipale brašnom, da bi bile bijele kao mrtvaci koje ismijavaju, ovdje treba tražiti korijene izreke “smije se k’o lud na brašno”.