Zašto se kaže: Slijepi putnik

Nekoliko puta ste sigurno čuli izraz slijepi putnik, ali da li znate odakle taj frazem potiče i šta je njegovo izvorno značenje?

 Zašto se kaže: Slijepi putnik

Među brojnim ustaljenim izrazima sa odredbom slijep, kao što su slijepa poslušnost, slijepa sreća, slijepa ulica, slijepi kolosijek, slijepi metak, slijepi miš, slijepi prozor, slijepi slučaj, slijepi fenjer, slijepo kuče, slijepo oko, slijepo oružje, slijepo pismo, slijepo crevo i sl., najzagonetniji je i najzanimljiviji slijepi putnik.

Značenje tog frazema jasno je gotovo svakom izvornom govorniku našeg jezika, pogotovo obrazovanom.

Ni u jednom od rječnika, uključujući i etimološke, nije objašnjeno kako je frazem slijepi putnik nastao i zašto se putnik bez karte naziva upravo tako, a ne nekako drugačije.

Od velikih jezika iz kojih smo mogli preuzeti taj frazem jedino se u njemačkom kaže isto kao kod nas: blinder Passagier, doslovno: „slijepi putnik”. U engleskom je drukčije: stowaway, u slobodnijem prevodu: „tajno utovareni”, „sklonjeni”, „onaj koji se provlači”. U ruskom je, opet, заяц – „zec”. (Rusi imaju i širi izraz: ехать зайцем, što znači: „putovati kao slijepi putnik”.) U francuskom je: voyageur en contrebande – „krijumčareni putnik”, u italijanskom: passeggero clandestino – „tajni putnik” itd., piše Milan Šipka u knjizi ”Zašto se kaže”.

Po svemu tome može se zaključiti da smo frazem slijepi putnik, najvjerovatnije, primili iz njemačkog jezika, i to doslovnim prevođenjem (kao kalk). Da li su ga Nijemci prethodno preuzeli iz holandskog ili švedskog, gdje takođe postoji, nije toliko važno, bar ne za ovu priliku. Važnije je da se utvrdi zašto je putnik bez karte u njemačkom (ili holandskom, švedskom – svejedno) nazvan upravo tako – slijepi putnik (izvorno: blinder Passagier).

Moguće su dvije pretpostavke, koje inače kolaju u laičkim, pa i stručnim krugovima:

1. da je nekad postojao pomorski propis, ili bar uobičajena praksa, da se slijepi ljudi prevoze brodovima besplatno, bez vozne karte

2. da su se krijumčareni putnici, tj. putnici bez vozne karte, skrivali po mračnim ćoškovima palube ili potpalublja brodova na koje su se tajno ukrcavali, pa su onda, kad ih otkriju i izvuku iz tame, bivali zaslijepljeni žarkom svjetlošću i tako ostajali izvjesno vrijeme slijepi.

Bez obzira na to što će se ta objašnjenja nekome učiniti uvjerljivim, ona nisu potkrijepljena nikakvim dokazima, pa se mogu uzeti samo kao zanimljive pretpostavke. Nigdje, naime, u pomorskom pravu nije postojao propis po kojem bi slijepi ljudi imali pravo na besplatan prevoz, kao što nigdje još nije otkriven neki zapis koji bi svjedočio da je postojala makar uobičajena praksa u tom smislu.

Drugo objašnjenje, opet, zvuči suviše maštovito i nategnuto da bi se moglo prihvatiti bez čvršćih dokaza. Zato je teško povjerovati da je frazem slijepi putnik nastao na taj način. Mnogo je vjerovatnije lingvističko objašnjenje, do kojeg se dolazi analizom značenja njemačkog pridjeva blind, kao odredbenog dijela izraza blinder Passagier.

Već na osnovu tih primjera može se sa velikom dozom sigurnosti zaključiti da je, sa osloncem na takvo značenje njemačkog pridjeva blind, nastao, pored drugih, već pomenutih, i ustaljeni izraz blinder Passagier – „slijepi putnik”.

Slijepi putnik, dakle, znači izvorno: „nevidljivi, prikriveni, skriveni putnik”, „putnik koji se skriva” (najčešće na brodu, ali i u vozu ili nekom drugom prijevoznom sredstvu).

Nakon svega može se reći da je objašnjenje jednostavno. Frazem slijepi putnik (izvorno: blinder Passagier) nastao je u njemačkom (a prije toga, možda, i u holandskom ili švedskom), pa je potom sa već ustaljenim značenjem kao prevedenica (kalk) prenesen i u bosanski jezik.

Možda te i ovo zanima?