Ljudi su često, u svojoj prepredenosti i podmuklosti, spremni jedni drugima da podmeću svašta, pa i – kukavičja jaja. Tu je riječ o nekakvoj podvali, o zamjeni pravih sadržaja krivim, lažnim, o podmetanju svojih shvatanja ili težnji nekome drugom da ih on, i ne znajući o čemu se radi, zastupa ili ostvari. A sve to se označava izrazom podmetnuti kukavičje jaje. Kako je nastao taj izraz i zašto je određeno ljudsko ponašanje povezano sa kukavičjim jajima?
Veliki njemački zoolog Alfred Edmund Brem, u poznatom djelu Život životinja, prikazujući sivu kukavicu (Cuculus canorus), govori, pored ostalog, i o njenom posebnom načinu razmnožavanja. Ta ptica, naime, ne izvodi mladunce kao sve ostale ptice – ležanjem na jajima. Ona svoja jaja polaže u tuđa gnijezda da se tamo izlegu, tako da mlade kukavice kasnije othrane drugi roditelji. Kukavica, dakle, stvarno podmeće svoja jaja drugima. Obično su to zebe, ševe, vrapci, šojke, svrake, slavuji, drozdovi, kosovi i druge ptice pjevačice.
Zanimljivo je da joj pri tome pomaže i sama priroda. Njena jaja su, naime, bojom prilagođena jajima ptica u čija ih gnijezda polaže.
– Usljed toga, kaže Brem – u različitim područjima prevaguje čas jedna, čas druga boja. Taj prirodnjak iznosi i druge zanimljive podatke o kukavičjem podmetanju jaja:
– Mlada kukavica izlazi iz jajeta nakon dvanaest dana ležanja. Tek izlegla, potpuno je nemoćna, ali uprkos tome strahovito proždrljiva. Zahtijeva više hrane nego što joj njeni odgojitelji mogu smoći, pa ako u gnijezdu ima i drugih mladunčadi, grabi im hranu ispred kljuna. Mlada kukavica, još gola, izbacuje redovito sva jaja i svoje sustanare iz gnijezda… Eksperimentima je provjereno da mlada kukavica nagonski izbacuje iz gnijezda djecu svojih gostoprimaca. Nekoj mladoj kukavici, tri dana nakon izlaska iz jajeta, stavili su u gnijezdo, koje je već bilo prazno, kanarince od osam dana. Mali kukavičji golišavac nije mirovao sve dotle dok nije jednoga od njih, žestoko se okrećući i podmećući glavu, naprtio sebi na leđa. Zatim se brzo i snažno uspravio, krenuo natraške i izbacio mladog kanarinca iz gnijezda. Isto je tako postupio i s ostalima.
Ostavši samo u gnezdu, mladunče kukavice obezbjeđuje sebi opstanak, jer ga pomajka i poočim hrane, nastojeći da mu donesu što više insekata, pužića, gusenica i crva kako bi zadovoljili njegovu veliku glad. Nakon dvadesetak dana mlada kukavica napušta gnijezdo i odlazi u prirodu, praćena još izvjesno vrijeme dirljivom pažnjom obmanutih hranitelja.
Na osnovu spoznaje ponašanja kukavica u prirodi nastao je u jeziku izraz podmetnuti kukavičje jaje, sa značenjem: „nasamariti koga”, „vješto podmetnuti kome svoje misli ili shvatanja”, „svojim problemima opteretiti drugoga” i sl. On se uglavnom odnosi na ljude koji se ponašaju kao kukavice, tj. one koji su spremni da drugima podmetnu svoje ideje ili svoje težnje kako bi ih ostvarili tuđim naporima.
Treba na kraju reći da između stvarnog podmetanja kukavičjih jaja u prirodi i ponašanja ljudi koja se označavaju tim izrazom postoji jedna bitna razlika: ptice to čine po nagonu za održavanje u životu, a ljudi svjesno – da bi prikrili svoje prave namjere i ostvarili ih nasamarivši drugoga. Stoga izraz podmetnuti kukavičje jaje ima jako pejorativno (pogrdno) značenje, napisao je Milan Šipka u knjizi “Zašto se kaže”.