Priča o Damoklovom maču veoma je kratka, ali zanimljiva i poučna. Damokle je, kako bilježi čuveni rimski orator Ciceron u svojim Tuskulanskim besjedama, bio jedan od najbližih i najpovjerljivijih saradnika Dionisija Mlađeg (397–343. pre n. e.), neograničenog vladara (tiranina) Sirakuze u staroj Grčkoj.
Dionisije je inače živio u raskošnom dvorcu, bio je veoma bogat i uticajan, a svojim držanjem izazivao je (straho)poštovanje kod svojih potčinjenih i u cijelom narodu sirakuškom. Svi su mu zavidjeli zbog takvog položaja i raskošnog života, a najviše njegov bliski saradnik Damokle.
Svoju zavist Damokle je iskazivao na lukav način – hvaleći svog gospodara, ističući njegove vrline i sreću koju su mu bogovi podarili da živi mirno u blagostanju i izobilju i da vlada nad svima bez straha od bilo koga ili bilo čega.
– Ti si najsretniji među svim ljudima! – govorio je Damokle tiraninu Dionisiju.
Ali sam Dionisije znao je da je vladalačka sreća varljiva i da svakog vladara vrebaju brojne opasnosti. To je u jednoj prilici na očigledan i duhovit način stavio do znanja i laskavome Damoklu. U svom raskošnom dvorcu priredio je bogatu gozbu, pozvavši sve uglednike iz svoje najbliže okoline, među njima i Damokla.
Na veliko iznenađenje prisutnih, a najviše samog Damokla, postavio ga je na svoje mjesto, omogućivši mu tako da bar u toj prilici osjeti zadovoljstvo neograničene vlasti i poštovanja. Za vrijeme gozbe razdragani Damokle ugledao je iznad svoje glave oštar mač, koji je visio na tankoj konjskoj dlaci, prijeteći da se u svakom trenutku otkači i udari ga pravo u tjeme. U takvoj situaciji Damokla je obuzeo silan strah – nije mu više prijalo ni jelo ni piće, a zadovoljstvo koje ga je dotad prožimalo zbog počasti i značaja koji su mu ukazani, pretvorilo se u paklenu moru.
Tada mu je prišao Dionisije i objasnio da je mač koji visi o tankoj struni iznad njegove glave simbol opasnosti kojoj je svaki vladar stalno izložen, pa stoga mora znati da je vladalačka sreća samo prividna.
– Eto, pod takvom prijetnjom stalne opasnosti ja uživam u svom bogatstvu i svojoj moći, završio je Dionisije.
Iz te priče nastao je izraz Damoklov mač, sa značenjem: „opasnost koja neprestano prijeti”, „opasna situacija”, „pretnja” i sl. On se zadržao do danas i često se upotrebljava.
Priča o Damoklovom maču ima i svoje dublje, može se reći – filozofsko značenje. Ona podstiče na razmišljanje o varljivosti zadovoljstva i sreće onih koji vladaju, ali i o nestalnosti svake vlasti i sile na ovome svijetu, piše u knjizi Milana Šipke pod nazivom “Zašto se kaže”.
– Svaka je vlast za vremena – kaže naš narod, izrazivši tu svoju spoznaju i poslovicom:
– Danas vezir, sutra rezil, tj. “osramoćen, ponižen, izvrgnut ruglu”. I pjesnik Ivan Gundulić (1589–1638) iskazao je istu misao u spjevu Osman sledećim stihovima:
– Sad vrh sablje kruna visi, Sad vrh krune sablja pada, Sad na carstvo rob se uzvisi, A ko car bi rob je sada.
Damoklov mač, dakle, stalno prijeti svakoj vlasti i svakoj sili. Dobro je kada silnici i vlastodršci to znaju, kao što je to veoma dobro znao sirakuški tiranin Dionisije, pokazavši zavidljivome Damoklu šta znači vladalačka sreća i zadovoljstvo.