Teško je reći da li je peta postala čuvena po Ahilu, ili Ahil po peti. Jer, bilo je u velikom Trojanskom ratu, opjevanom u Homerovoj Ilijadi, još junaka: Paris, Hektor, Patroklo, Memnon i mnogi drugi. Ali nijednom od njih se ime nije zadržalo u narodu tako dugo i ne izgovara se tako često u svakodnevnom govoru (u gotovo svim jezicima sveta) kao Ahilovo.
Za Parisa, Hektora i druge Homerove junake znaju samo oni koji su čitali Ilijadu i sjećaju ih se samo kad je ponovo čitaju, ili kad razmišljaju o tom velikom djelu. Jedino se Ahilovo ime pominje danas i bez ikakave veze sa Ilijadom, a razlog tome je upravo njegova čuvena – peta.
Ahil, ili Ahilej, bio je, po legendi, sin tesalskog kralja Peleja i boginje Tetide. Odgojen je na Pelionu, gdje ga je plemeniti kentaur Hiron učinio brzonogim i jakim, ali i blagim i rječitim. Upravo je bio stasao za rat kada je mikenski kralj Agamemnon pripremao veliki pohod na Troju (Ilion), zbog otmice lijepe Helene, žene spartanskog kralja Menelaja, koju je ugrabio trojanski kraljević Paris.
Ahil se odazvao pozivu da i on krene u boj, iako ga je majka Tetida upozoravala da će, ukoliko pođe na Troju, živjeti kratko, ali i steći slavu, a ako ostane, živjeće dugo kao običan čovek. Ahil se odlučio za slavu, prezreo smrt, i, zajedno sa prijateljem Patroklom i svojim Mirmidoncima, priključio se silnoj grčkoj vojsci, u kojoj je bio i Odisej.
Opsada Troje trajala je dugo, punih deset godina. Homer opisuje samo četrdeset osam dana posljednje godine velikog rata, u kojem je Ahil postao glavni helenski junak. Došavši u sukob sa vrhovnim zapovjednikom grčke vojske, Agamemnonom, zbog lijepe robinje Brizeide, Ahil je bio istupio iz borbe, ali se ponovo vratio kad su Grci počeli da gube i kad je trojanski junak Hektor, misleći da se bori sa Ahilom, ubio njegovog najboljeg prijatelja Patrokla, piše Milan Šipka u knjizi “Zašto se kaže?”
Razgnevljen i naoružan božanskim (Hefestovim) oružjem, koje mu je darovala majka, boginja Tetida, Ahil ubija Hektora i njegovo tijelo svakog dana po triput vuče oko zidina Troje. Ubija zatim i Memnona, sina boginje Eos, ali u žaru bitke, ne poslušavši ni samog Apolona da stane, gine kod Skejskih vrata. Tu ga je dočekao Hektorov brat Paris i, uz Apolonovu pomoć, pogodio strijelom u jedino ranjivo mjesto na njegovom tijelu, u petu. Tako je završio život slavni Ahil i tako se ostvarilo kobno proročanstvo boginje Tetide.
Priča je uzbudljiva i mnogima poznata. Ostaje ipak da se objasni zašto je Ahil bio ranjiv samo u petu, a ne u neki drugi deo tijela: u rame, koljeno ili ruku. Legenda o tome kazuje sljedeće. Pošto se udala za smrtnika, kralja Peleja, boginja Tetida rodila mu je sina Ahila.
Želeći da i njega učini besmrtnim, odnosno neranjivim, danju ga je mazala ambrozijom (božanskom mašću), a noću kalila na vatri. Neki, opet, kažu da ga je, iz istih razloga, stavljala u vodu podzemne rijeke Stiks. Jedino mjesto koje je pri tom ostajalo nenakvašeno zaštitnom vodom bila je peta, za koju je Tetida držala Ahila potapajući ga u Stiks. Stoga je on jedino na tom mjestu mogao biti ranjen.
Tako je Ahilova peta ostala nezaštićeno mesto, slaba, ranjiva tačka na njegovom tijelu, i to je, kako se moglo vidjeti, bilo kobno i po sam njegov život. Kasnije se izraz Ahilova peta proširio, preuzet je i u naš jezik, i upotrebljava se u značenju: „slabo, ranjivo mjesto”, „slaba tačka” ili „slaba strana” uopšte.