Vrlo često čujemo da mađioničari prilikom izvođenja svojih trikova koriste riječ “abrakadabra” ili “hokus pokus”.
Abrakadabra je izmišljena riječ, prvobitno u grčkom jeziku:
1) u srednjem vijeku, magijska formula na amajlijama, magična riječ bez određenog značenja koja se, napisana na jednom jednakostraničnom trouglu u jedanaest redova (svako slovo u jednom redu), nosila oko vrata kao zaštita od bolesti; danas, šaljiva riječ za vračanje, upotrebljava se samo u šali, kao i hokus-pokus;
2) figurativno: besmislene, prazne riječi, besmislica, nesuvislo brbljanje.
Sasvim sigurno “abrakadabra” koristi se još od rimskih vremena kao talisman. U 2. stoljeću, ljekar Serenije Samonicije u Knjizi medicine prvi je zabilježio kako se tačno treba koristiti. Riječ ABRACADABRA mora se zapisati na komad pergamenta (papira, ili kamenčića) i u svakom novom redu izostaviti po jedno slovo. U tom obliku koristili su ju i agnostici, ali i kršćani pa se opisuje i kako su takav talisman nosili i Londončani kako bi se spasili od kuge.
Porijeklo i pravo značenje riječi je obavijeno velom tajne. Prema jednoj teoriji dolazi od hebrejskih riječi “ab, ben, ruach hakodesh” – Otac, Sin i Dug sveti pa bi abrakadabra, zapravo, bilo zazivanje Svetog trojstva. Glavni problem je u tome što to ne objašnjava zadnja četiri slova – abra.
Drugi tvrde kako vuče porijeklo od “abraxas” – prema nekima od grčke magične riječi koja objedinjuje slova čiji je zbroj 365 (broj dana u godini) i sastoji se od sedam slova koja predstavljaju sedam klasičnih planeta (Mjesec, Sunce, Jupiter, Venera, Saturn, Merkur, Mars).
Treći kako vuče korijene od aramejske fraze “avra kedavra” – koja čitana s lijeva nadesno znači “ono što je rečeno je učinjeno”, a kada se čita s desna na lijevo “što je rečeno je prošlo”. Iako za to postoje slabi dokazi, od ove fraze je i J.K. Rowling izvukla najopakiju kletvu u “Harry Potteru” – avada kedavra.
Hokus pokus je druga globalno prisutna čarobna riječ. Iako znatno modernija, neki joj pripisuju zlokobnija svojstva. Pojavila se 17. stoljeću i koristili su je zabavljači, najčešće kako bi najavili pretvaranje jedne stvari u drugu. John Tillotson, kanterburški nadbiskup je 1694. godine napisao kako se u naoko nedužnoj besmislici skriva izrugivanje najsvetijem dijelu katoličke mise – pretvaranju kruha u Tijelo Kristovo. Prema njemu, hocus-pocus je zapravo skraćeno i izvrnuto hoc est [enim] corpus [meum]: ovo je [naime] tijelo [moje], prenosi net.hr.