Zašto ne trebamo tjerati djecu da se izvinjavaju?

Roditelji često tjeraju svoju djecu da se odmah izvinjavaju, a to može biti kontraproduktivno. Evo i zašto.

 Zašto ne trebamo tjerati djecu da se izvinjavaju?

Funny children sisters girl having fight quarrel at home. Siblings rivalry. Candid family life.

Craig Smith sa svojim kolegama iz Centra za razvoj Univerzitet u Michiganu, u svom najnovijem istraživanju, objavljenom 19. novembra u Merrill-Palmer Quarterly, došli su do saznanja da su djeca svjesna kada su druga djeca koja im se izvinjavaju u stvari prisiljeni da to urade i da se to ne dopada niti jednoj strani ove priče, piše mamaonica.com.

Roditelji često tjeraju svoju djecu da se odmah izvinjavaju. Iako to nije iz loših namjera, može itekako biti kontraproduktivno. Druga djeca vide nedostatak autentičnosti i empatije, a dijete primorano da se izvini – samo uči kako da se pretvara i glumi.

 – Jedan od razloga zbog kojih mislim da to činimo, sa izvinjenjem, jeste to što je to stvarno prihvaćen scenario koji koristimo; to je skoro očekivani scenario, rekao je Smith, a zatim dodao:

 – Želimo da ih pripremimo da budu društveno uspješni i sposobni, a dio onoga što to podstiče je iskupljenje.

Istraživanje je uključilo 90 djece, a istraživači su ispitivali djecu nakon što su ih posmatrali u nekoliko navrata kako se izvinjavaju – uključujući i neprilagođena, podstaknuta, ali i voljna i prisiljena izvinjenja – nakon greški kao što su uzimanje igračke ili potlačenje drugog djeteta.

U svakom slučaju učitelj je bio prisutan u svim situacijama. Kada su se dešavala spontana, nepodstaknuta izvinjenja, učitelj koji je bio prisutan nije se uplitao u proces dok se dijete izvinjavalo. U podsticajnim, ali voljnim, učitelj je podstakao izvinjenje i dijete se izvinjavalo. U prinudnom izvinjenju, dijete je govorilo učitelju da nije želio da se izvini i da mu nije žao, ali učitelj je imao ulogu da insistira na izvinjenju, te se potom i dijete izvinjavalo.

Djecu su podjelili u dvije grupe – od 4 do 6 i od 7 do 9 godina. U oba slučaja grupe djece su smatrale spontana i podstaknuta, ali voljom djeteta izvinjenja istinskim.

Istraživači su željeli da istraže da li su djeca osjetljiva na činjenicu da neka izvinjenja ne pokazuju istinito kajanje. Čak i mala deca, Smith je primijetio, shvataju da je izvinjenje način na koji neko pokazuje da se osjeća loše zbog nečega.

 – Shvataju da ako žrtva dobije izvinjenje, obično treba da se osjeća bolje od žrtve koja se nije izvinila.

Ali, umjesto da primorate izvinjenje nakon što vaše dijete baci pijesak na drugo dijete na igralištu, možda bi bilo bolje sačekati da se dijete smiri i može da razumije zašto se on ili ona izvinjavaju. Sačekajte dok dijete može priznati zašto je to bilo pogrešno i pomozite njemu ili njoj da dođu do riječi kako bi se izvinili.

Smith je primijetio da postoji mnogo načina da se izazove pokajanje, umjesto da se pruži scenario za izvinjenje koje djetetu ništa ne znači – vratiti igračku nazad, pomoći da se popravi nešto što je dijete pokvarilo…

Smith ističe da istraživanje ukazuje na važnost pomoći djeci da razumiju kako i zašto se izvinjavaju, naročito u mlađem dobu kada često prave greške.

 – Zaista je uobičajeno za starosnu grupu od četvrte do šeste godine da se tako ponašaju, u periodu kada djeca pokušavaju da shvate kako da dobiju ono što im treba i da uzmu ono što žele.

Možda te i ovo zanima?