Zabrinuta majka bez dlake na jeziku: Dragi roditelji, nemojte da vam ja moram odgajati djecu!

Treba li u nekoj situaciji “odgajati” djecu koja nisu vaša?


Foto: Envato
Foto: Envato

Niko od nas ne voli se naći u situaciji u kojoj “mora” provoditi odgojne mjere na tuđoj djeci jer njihovi roditelji ne reagiraju. Uostalom, to je uvijek dvojbeno pitanje. U kojem trenutku napraviti nešto i kako ne prijeći finu liniju miješanja u tuđi odgoj/neodgoj?

Jedna je mama za portal mom.com napisala kako moli sve roditelje da se ne dovode u situaciju da im ona mora odgajati i opominjati djecu. Naime, sve je više počela primjećivati kako roditelji djeci dozvoljavaju sve i svašta, ne opominju ih kada bi trebali i okreću glavu na njihove nepodopštine, pišu Djecjaposla.com.

 – Nije da se hvalim, ali moja djeca su dobro odgojena. Imam nultu stopu tolerancije na neposluh. Kod mene nema udaranja i svađanja. Nema cviljenja. Slušaj i lijepo se ponašaj, to su moja pravila, opisala je mama Kristel svoje roditeljske stavove.

No, nedavno se našla u situaciji kada se počela pitati, kako tačno to roditelji odgajaju svoju djecu. Toga dana odvela je djecu u igraonicu u jednom trgovačkom centru gdje su se igrali s još nekoliko mališana. Igraonica je bila na otvorenom i Kristel je uskoro primijetila da su sva djeca unutra bez nadzora. Okolo nije bilo niti jedne odrasle osobe i djeca su bila prepuštena sama sebi.

 – Bila sam jedina odrasla osoba tamo. Da se nešto dogodilo, ja bih morala preuzeti odgovornost za nekoga od djece. A ne želim sebi taj pritisak. Imam dovoljan pritisak što moram paziti na svoju djecu. Gdje su im bili roditelji?!, zapitala se.

Drugi put našla se u jednom porodičnom restoranu brze hrane gdje se njezin sin igrao u igraonici i sprijateljio s drugim dječakom. Pravili su se da se hrvaju kako to dječaci obično čine i sve je bilo prilično bezazleno.

 – Tada je taj dječak odveo stvari malo predaleko. Bacio je oko na jednog drugog klinca i počeo se hrvati s njim, samo što to više nije bila igra. Bio je jako grub, udarao ga je, nije bilo plakanja, ali sve mi je izgledalo dosta ružno, primijetila je Kristel. Pozvala je svog sina i za svaki ga slučaj opomenula da se ne smije ponašati kao drugi dječak.

Bacila je oko da vidi ko je roditelj grubog dječaka i primijetila je da njegov tata skrola po mobitelu, s čime ona uopće, objasnila je, nema problema, samo bi bilo u redu da tu i tamo baci pogled na svoje dijete.

 – Na kraju sam ja pozvala dječaka i zamolila ga da pestane tuući tog jadng klinca, na što je on samo kimnuo i smirio se, ispričala je.

Još ju je jedna situacija potpuno “izula iz cipela” te je prokomentirala kako je bila na jednom mađioničarskom šou na kojem je jedan mališan uporno ustajao, pričao i ometao mađioničara, a time i gledatelje.

 – Počeo ga je gurkati i dirati, čak ga je gurkao po stražnjici dok čovjek na kraju nije prekinuo nastup i pitao gdje su dječakovi roditelji. Trebala je cijela minuta da se jedna gospođa javi da je ona mama, no nije ustvari ništa poduzela. Ne razumijem. Zar je tako teško reći nešto svome djetetu?, zapitala se Kristel.

Shvata da su djeca samo djeca, koja se sigurno neće u svakoj prilici lijepo i dolično ponašati.

 – Ipak, kada izvedete svoju djecu van, trebali biste dati sve od sebe da ih držite na oku i pobrinete se da se ponašaju kako treba te da ne ometaju i ne ugrožavaju druge ljude. Nemojte prepustiti strancima da opominju vašu djecu – to je ipak vaš posao, poručila je.