Kad započneš svoje putovanje kao mama, nikad nećeš pomisliti da bi mogla vikati na svoju djecu. Misliš da su ona nešto dragocjeno, slatko i nevino. A onda tvoja beba izraste u maleno dijete i predškolca koji testira tvoje granice i strpljenje. Uskoro shvataš da možda nisi tako savršeno strpljiv roditelj kako si mislila da ćeš biti.
Shvaćaš da se svađaš s malenom osobom koja izgleda zrelo, a u stvarnosti nije tako zrela i odrasla. Ova mala osoba otvara nepoznate stvari koje nisi znala o sebi. Dobra vijest je da si ipak zrela i odrasla osoba. Možeš se izvući iz lošeg trenutka i pozvati svoj razum i emocije, ali ponekad je dobro znati neke tehnike koje bi ti mogle pomoći da lakše savladaš neke svakodnevne situacije u svom majčinstvu.
Amy Webb je doktorica znanosti iz područja psihologije i sociologije, mama, ali i vlasnica portala The Thoughtful Parent koja je podijelila savjete za roditelje koji će ti pomoći kako surađivati s djecom i dobiti najbolje iz tog odnosa, a pritom ostati smiren i ne vikati.
1. Nemoj zaboraviti da su oni još mali
Ovo se čini vrlo jednostavnim, ali je puno teže nego što se čini. Cijeli dan si okružena svojom djecom. Znaš kako zvuči njihov jezik, znaš što znači svaki njihov signal. Ovo je odlično, ali to znači da ponekad zaboraviš koliko su mali i nezreli. Čak i kad su mali, tvoja djeca mogu puno toga – penjati se, slušati priče, bojati i igrati se. Oni moraju napraviti puno toga kako bi se snalazili u složenim društvenim interakcijama.
U nekom trenutku, ne mogu im je sve to previše i izgube se. Tada je ključno zapamtiti koliko su mali i dopustiti im da to budu. Otkrila sam to kada sam prolazila kroz ispade bijesa i plač i stavila sve te situacije u drugu perspektivu. Jedan od mojih najdražih autorica koji se bavi razvojem djeteta, Janet Lansbury, kaže:
– Tokom ranih dječjih godina, naše najrazumnije očekivanje je nerazumnost. Očekivanje ludila znači da ćemo lakše sačuvati razum.
2. Brojanje
Svi znamo za savjet da kao roditelj možeš brojati do deset kako bi se smirila. Ovo može pomoći, ali otkrila sam da brojanje može koristiti i kao trik za djecu. To ne znači da staviš ograničenje za njihove emocije, ta strategije nije dobra.
Ovo je prilika da mijenjaju svoje ponašanje. Na primjer, ako tvoje dijete radi nešto što se protivi pravilima i neće se zaustaviti iako mu govoriš i ponavljaš, možeš započeti brojanje. Možeš reći nešto otprilike ovako:
– Brojat ću do tri i ako se ne prestaneš penjati na namještaj, dobit ćeš pauzu, (ili neki drugi prijedlog za koji misliš da je primjeren). Iako je jednostavna, ova strategija nudi djetetu mogućnost da ograniči svoje ponašanje i da obradi situaciju.
Ponekad zaboravljamo da malenima treba više vremena za obradu informacija o trenutnoj situaciji. Daje im priliku da razmisle prije nego krenu u dalje skakanje po namještaju. Također, tebi pomaže da kao roditelj mirno reagiraš i ne počneš vikati.
3. Emocionalna regulacija
Naravno, ovo zvuči puno lakše nego što jeste. Intelektualno znamo da naša djeca uče iz svake riječi i akcije koje vide i čuju od nas. Međutim, u određenim trenucima teško je zadržati razum i ne reagirati. Istraživanja su pokazala da djeca čiji roditelji previše reagiraju na dječije ispade bijesa, imaju tendenciju povećati svoje negativno ponašanje tokom vremena. Drugim riječima, roditelji koji ne reagiraju previše, već umjesto toga modeliraju emocionalnu regulaciju, stvarno pomažu djeci da nauče tu vještinu.
Važno je napomenuti da je ovo istraživanje napravljeno među vrlo malom djecom (od 18 do 27 mjeseci) kada su temper tantrumi vrlo česti. Iako su djeca sklona ispadima bijesa u ovoj dobi uz naše smjernice i emocionalno modeliranje, ovo ponašanje ne mora dugo trajati.
4. Važno je razumjeti zašto vikanje ne pomaže
Puno puta, vikanje često izlazi iz usta poput žestoke oluje, bez da stvarno razmišljaš o njegom uticaju. Razmisli o tome kako se osjećaš kada neko viče na tebe? Tužno? Preplašeno? Ljuto? Sad stavi te osjećaje u djetetovo tijelo. Nije baš sjajno iskustvo. Istraživanja pokazuju da se ljudi bolje sjećaju riječi koje su izgovorene neutralnim glasom nego onih koje su rečene tužnim tonom. Znamo iz istraživanja i životnog iskustva da vikanje djeluje kontraproduktivno.
Psiholozi su nam pokazali da se pojedinci, uključujući i djecu, puno teže sjećaju stvari ili dobro funkcioniraju ako im je mozak potopljen uznemirujućim emocijama poput tjeskobe ili straha. Zato, kad vičete nešto djetetu, malo je vjerovatno da će zapravo slijediti naredbu. Sama spoznaja da je vikanje neučinkovito može biti dovoljno da se zaustaviš prije nego počneš.
5. Odvoji vrijeme za ponovno povezivanje
Baš kao i odrasli, djeca se ponekad loše ponašaju kad se osjećaju udaljeno ili odvojeno od onih koji ih vole. Kada se svađaš sa svojim supružnikom, osjećaš li da si spremna i sposobna najbolje raditi na svom poslu?
Vjerovatno ne, a kod djece je isto tako. Vikanje ne pomaže kod osjećaja povezanosti, ali kvalitetno vrijeme pomaže. Jednom kad napetost prođe, često je važno provesti kvalitetno vrijeme s djetetom kako bi se popravila veza.
Za razliku od odraslih, djeca nemaju verbalnu i emocionalnu zrelost kako bi rekli da trebaju vrijeme s tobom. Pokazuju to kroz ponašanje. Ovo je pravi ključ za smirivanje situacije, a igranje je najbolja stvara za povezivanje s djetetom.
Ne mora biti ništa veliko – može biti nekoliko minuta igranja s Lego kockama. Ako tvoje dijete uživa u umjetnosti i radu s rukama, zajednički rad na nekom projektu može pomoći kod ponovnog povezivanja. Nakon toga, možda će tvoje dijete biti manje nervozno, piše Miss7mama.24sata.hr.