Pandemija COVID-19 uzrokovala je masivno smanjenje ljudskog kapitala u kritičnim momentima životnog ciklusa, ometajući razvoj miliona djece i mladih u zemljama niskog i srednjeg dohotka, proizlazi iz prvih analiza globalnih podataka o mladima koji su na početku pandemije imali manje od 25 godina.
U novom izvještaju Svjetske banke, Kolaps i oporavak: Kako je COVID-19 narušio ljudski kapital i šta učiniti u vezi s tim, analiziraju se globalni podaci o uticajima pandemije na mlade u ključnim stadijima razvoja: rano djetinjstvo (0-5 godina), školska dob (6-14 godina) i mladost (15-24 godine). Prema nalazima izvještaja, današnji učenici i studenti mogli bi izgubiti do 10% svog budućeg dohotka zbog obrazovnih šokova uzrokovanih pandemijom COVID-19. Uz to, kognitivni nedostaci današnje male djece mogli bi rezultirati smanjenjem njihovog dohotka u odrasloj dobi za 25%.
Ljudski kapital—znanje, vještine i zdravlje koje ljudi stiču tokom života—ključ je kojim se otvaraju vrata potencijala djece i omogućuje zemljama da rastu otporno i snažno. Pandemija je, međutim, zatvorila škole i radna mjesta i dovela do poremećaja pružanja drugih usluga ključnih za zaštitu i poticanje ljudskoga kapitala, kao što su zdravstvena zaštita majke i djeteta i obuka za rad.
– Pandemija i zatvaranje škola su zaprijetile da ponište godine napretka na izgradnji ljudskog kapitala. Ciljane politike kojima bi se taj gubitak preokrenuo u osnovno učenje, zdravlje i vještine, od ključnog su značaja da se izbjegne ugrožavanje razvoja više generacija, rekao je predsjednik Grupacije Svjetske banke David Malpass.
– Zemlje trebaju odrediti novi pravac za više ulaganja u ljudski kapital, kako bi se stanovništvu pomoglo da postane otpornije na višestruke prijetnje po ljudsko zdravlje, sukobe, spor rast i klimatske promjene, kao i postaviti solidan temelj za brži i inkluzivniji rast.
Djeca predškolske dobi su zbog pandemije u mnogim zemljama za 34% uskraćena znanja iz jezika i pismenosti i za preko 29% znanja iz matematike, u poređenju s analognom pretpandemijskom grupom. U mnogim zemljama se stope upisa u predškolsko obrazovanje nisu povratile čak ni nakon ponovnog otvaranja škola krajem 2021., a u mnogim zemljama je upis smanjen za preko 10 procentnih poena. Djeca su tokom pandemije bila pogođena i nedovoljnom snabdjevenosti hranom.
Među djecom školske dobi, učenici su, u prosjeku, na svakih 30 dana zatvaranja škola izgubili 32 dana učenja. Razlog tome je što su učenici zbog zatvaranja škola i neefektivnih mjera učenja na daljinu propuštali učenje novog gradiva, ali i zaboravljali ranije naučeno. U zemljama s niskim i srednjim dohotkom, skoro 1 milijarda djece je zbog zatvaranja škola propustila punu školsku godinu nastave uživo, a preko 700 miliona djece je propustilo jednu i po godinu. Kao rezultat, siromaštvo znanja— koje je već prije pandemije iznosilo 57% – u tim zemljama je dodatno povećano, pri čemu se procjenjuje da 70% desetogodišnjaka nije bilo u stanju razumjeti osnovni napisani tekst.
COVID-19 je značajno utjecao na zaposlenost mladih. Četrdeset miliona ljudi, koji bi imali posao da nije bilo pandemije, na kraju 2021. ga nisu imali, što je pogoršalo trendove nezaposlenosti. Dohodak mladih se smanjio za 15% u 2020. i za 12% u 2021. Novi radnici koji tek ulaze na tržište rada će u prvoj deceniji rada ostvariti 13% manju zaradu. Dokazi iz Brazila, Etiopije, Meksika, Pakistana, Južne Afrike i Vijetnama pokazuju da 25% od ukupnog broja mladih u 2021. nije pohađalo ni obrazovanje, ni obuku, niti bilo zaposleno.
Prostor za prevazilaženje nazadovanja u ljudskom kapitalu je mali, s obzirom na to da se nedostaci koji nastanu u ranim stadijima životnog ciklusa dalje povećavaju tokom vremena. Bez hitnog djelovanja, pandemija prijeti i povećanjem siromaštva i nejednakosti. Ovaj izvještaj ističe na dokazu zasnovane opcije politike za oporavak od trenutnih gubitaka i sprječavanje budućih. Također nudi i pristup za pomoć zemljama na utvrđivanju prioriteta između različitih opcija politika za oporavak od krize.
Zemlje bi, u kratkoročnom periodu, kad su u pitanju mala djeca, trebala pružiti podršku za ciljane kampanje vakcinacije i nadopune prehrane, povećanje pristupa predškolskom obrazovanu i povećanje obuhvata ugroženih porodica gotovinskim transferima. Kad je riječ o djeci školske dobi, vlasti trebaju škole držati otvorenima i povećati vrijeme trajanja nastave, vršiti procjenu stečenog znanja i prilagoditi nastavu nivou znanja učenika, te pojednostaviti nastavni program u cilju njegovog fokusiranja na osnovna znanja. Za mlade, od ključnog su značaja podrška za prilagođenu obuku, posredovanje pri zapošljavanju, programi poduzetništva i nove inicijative usmjerene na radnu snagu.
U dugoročnijem periodu, zemlje trebaju izgraditi agilne, otporne i prilagodljive sisteme zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite, koji se mogu bolje pripremiti i pružiti odgovor na postojeće i buduće šokove.
– Današnje stanovništvo mlađe od 25 godina – tj. oni koji su najviše pogođeni narušavanjem ljudskog kapitala –u 2050. će činiti 90% radne snage na vrhuncu radno aktivne dobi, rekao je Norbert Schady, glavni ekonomist za ljudski razvoj u Svjetskoj banci i vodeći autor izvještaja. „Preokret uticaja pandemije na njih i ulaganje u njihovu budućnost treba biti glavni prioritet za vlasti. U suprotnom, ne samo da će to biti izgubljena generacija nego će se javiti više izgubljenih generacija.”
Grupacija Svjetske banke blisko sarađuje s vlastima na zaštiti ljudi i ulaganju u njih, u njihovoj borbi s pandemijom i oporavkom od nje. Bančino finansiranje odgovora na pandemiju je između aprila 2020. i juna 2022. dostiglo 72,8 milijardi $, uključujući 37,6 milijardi $ kroz sredstva IBRD-a i 35,1 milijardu $ kroz sredstva IDA-e. Finansiranje ljudskog razvoja je u istom periodu dostiglo 47,5 milijardi $, uz podršku za 300 projekata u zemljama niskog i srednjeg dohotka.
Izvještaj možete preuzeti ovdje.