Uloga roditelja je ogromna: Kako do sretnijeg i uspješnijeg školarca?

Psihologinja Jasminka Brlas govori na koji način da roditelj pristupi i pomogne svom školarcu da se razvije u samostalnu i odgovornu mladu osobu koja će onda lakše odrađivati svoje školske obaveze.


sasint / Pixabay

Školska dob nosi izazove za dijete i roditelja. Pritom je uloga roditelja ogromna. Roditelj svoje dijete treba poštivati i podržavati ga, ali i usmjeravati i učiti ga odgovornostima. S obavezama i pritiscima s kojima se kao roditelji suočavamo to zna biti teško. Često ne znamo kako postupiti. Pomažemo previše ili premalo, uplićemo se i kontroliramo previše ili se uopće ne uplićemo. Djetetove ocjene i obaveze doživljavamo kao svoje, vrijeđamo se i zaboravljamo kako je nama bilo u školsko doba, prenosi mamatataja.hr.

Kako zauzeti pravilan i zdrav stav prema postignućima svoga djeteta? Kako svoja očekivanja svesti na razumnu mjeru? Na čemu insistirati u prvim godinama školovanja? Što činiti da djetetu pomognemo da odraste u odgovornu i samostalnu mladu osobu?

Dužnosti roditelja

Dužnost je svakog roditelja naučiti svoje dijete obvezama, navikama i preuzimanju odgovornosti za svoje postupke. Djeca koja imaju razvijene radne i životne navike (odlasci na spavanje u približno isto vrijeme, pranje ruku nakon igre ili kada dođe izvana, pranje zubi i sl.) puno lakše usvajaju nove navike, pa tako i školske obaveze i pravila.

Obaveze djeteta

Dijete treba imati svoje obaveze u kući (npr. pospremanje igračaka, sobe, bacanje smeća, odlazak u trgovinu, hranjenje kućnog ljubimca, vođenje psa u šetnju, namještanje kreveta, brisanje suđa…) koje treba obavljati samo, a ne roditelj umjesto djeteta. Tako će razvijati svoje radne navike koje će mu pomoći u razvijanju školskih radnih navika (briga oko učenja, školskog pribora).

Postavite pravila o učenju

U dogovoru s djetetom odredite prostor za rad i učenje. Vrlo je važno da dijete ima vrijeme i prostor za rad, učenje i pisanje svojih zadaća. Također su važna jasna pravila vezana za učenje i školske obaveze.

Potičite socio-emocioanlni razvoj djeteta

Od roditelja se očekuje da ustrajno potiču socio-emocioanlni razvoj djeteta – samostalnost, disciplinu, upornost, spremnost na suradnju, razvijanje pozitivne slike djeteta o sebi. To je proces i od roditelja zahtijeva dosljednost, upornost i strpljenje.

Ljubav prema djetetu ne smije biti uvjetovanja ocjenama

Od djeteta imajte realistična, ni preniska ni previsoka očekivanja. Prihvatite ga onakvim kavo jeste, dajte mu osjećaj da je vrijedno i da imate povjerenja u njegove sposobnosti. Najvažnije je da date djetetu do znanja da vaša ljubav prema njemu ne ovisi o njegovim ocjenama i školskom uspjehu.

Strpljivi kod neuspjeha, veseli kod uspjeha

Prihvaćanje neuspjeha, pravo na greške, strpljivost vaše su kvalitete kojima ćete djetetu pomoći u učenju i svladavanju školskih obveza. Veselite se svakom njegovom uspjehu. Ne uspoređujte dijete s drugom djecom, s braćom, sestrama. Svako je dijete različito, individua za sebe i razvija se svojim tempom.

Ne učite umjesto djeteta

Ne učite, ne čitajte i ne pišite zadaće umjesto djeteta. Strpljivo i s povjerenjem potičite njegovu samostalnost. Samostalno dijete nije dijete koje je prepušteno samo sebi, već dijete koje preuzima obveze i odgovornosti primjerene svojoj dobi. Učite ga da je za svako postignuće potrebno uložiti vrijeme i trud. Ohrabrujte dijete i podržavajte ga u savladavanju novih zadataka.

Omogućite djetetu nova iskustva

Općenito za razvoj djeteta, pa tako i za prilagodbu djeteta na školu, važno je stvarati poticajno okruženje u kojem se potiče stjecanje novih iskustava, aktivnosti, radoznalost, igra i stvaranje. Na taj način će dijete steći osobine, sposobnosti i vještine potrebne za uspjeh u školi.

Radoznala i samosvjesna djeca lakše uče

Potičite djetetovu emocionalnu inteligenciju

Važno je kod djeteta razvijati emocionalnu inteligenciju, sposobnost prilagodbe, samodisciplinu, upornost, optimizam, poštovanje drugih, spremnost na suradnju. Čitati, pisati, druga znanja i vještine učit će u školi.

Pohvaljujte dijete, pokažite ponos, ohrabrite njegovu znatiželju.

Ne razgovarajte samo o ocjenama

Po povratku djeteta iz škole razgovarajte s njim, pokažite interes i zanimanje za to što govori: kako mu je bilo i što su radili u školi, što je novo naučilo, što mu se svidjelo, što je bilo lako, što nije, tko su mu prijatelji… Pri tome ga aktivno slušajte.

Razgovarajte iskreno s djetetovim nastavnikom

Uspostavite dobar odnos i suradnju sa školom i imajte povjerenja u djetetovu učiteljicu/učitelja. To podrazumijeva uzajamno poštovanje, dijeljenje informacija, dogovaranje. Učiteljica vaše dijete vidi na drukčiji način i u drukčijim okolnostima od vas. Ona mu je iznimno važna osoba u životu.

S učiteljicom otvoreno razgovarajte o snagama i interesima svoga djeteta, ali i o poteškoćama s kojima se susrećete. Takvim pristupom i zajedničkim djelovanjem pozitivno ćete utjecati na razvoj djeteta, a tako i na njegov uspjeh i zadovoljstvo školom.

Redovitim odlascima na razgovor u školu pokazujete brigu i interes za djetetovo učenje, ali i za dijete kao osobu.

(Školski.ba)