U 10 godina najmanje 13 prosvjetnih radnika u BiH osuđeno za seksualno zlostavljanje učenika

Najmanje trinaest prosvjetnih radnika je u proteklih deset godina osuđeno za seksualno zlostavljanje učenika u školama, a više od polovine ih je nakon presude nastavilo raditi sa djecom.


Foto: Envato

Profesor Fizičkog vaspitanja, 35-godišnji Velibor Vujić iz Bijeljine, u martu 2021. godine je osuđen za spolno uznemiravanje maloljetne učenice Srednje tehničke škole Mihajlo Pupin u Bijeljini. Ipak, nakon presude je nastavio raditi u prosvjeti.

– On, inače, ima papir da nije kažnjavan, rekao je novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Mićo Stojišić, direktor Srednjoškolskog centra „Vuk Karadžić“ u Loparama gdje Vujić danas radi. Stojišić tvrdi kako nije znao da je Vujić osuđen za uznemiravanje učenice niti je školi to službeno dojavljeno.

U presudi je navedeno da je profesor Vujić preko Facebooka učenici slao poruke vulgarnog, seksualnog i neprimjerenog sadržaja, tražeći od nje da mu pošalje svoje fotografije u donjem vešu, da mu odgovara na razna pitanja seksualne prirode te da potom izbriše poruke, piše radiosarajevo.ba.

Nakon što je Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini protiv njega podiglo optužnicu, sporazumno je priznao krivicu i kažnjen je uslovnom zatvorskom kaznom od sedam mjeseci. Vujić nije jedini koji je nastavio raditi u školi sa djecom nakon što je osuđen za seksualno uznemiravanje učenika.

Novinari CIN-a su pronašli da je od 2012. godine najmanje sedam prosvjetnih radnika nakon pravosnažnih presuda ostalo u prosvjeti. Dvojica među njima i danas rade, jedan je dao otkaz, a ostali su u međuvremenu penzionisani.

Novinari nisu mogli identificirati dvojicu osuđenih prosvjetnih radnika jer su sudovi u presudama prikrili njihova imena i nazive škola u kojima su počinili krivična djela. Većina direktora u školama tvrde kako nisu znali da su njihovi nastavnici osuđeni, dok pojedini štite njihov identitet.

Oni su osuđivani uslovnim zatvorskim kaznama od dva mjeseca do najviše zatvorske kazne od tri godine za bludne radnje i obljube maloljetnih učenika i učenica jer su: protiv njihove volje ih ljubili, dirali po tijelu, govorili vulgarne riječi i slali poruke seksualnog i drugog neprimjerenog sadržaja.

Mnogi od njih nisu željeli razgovarati sa novinarima CIN-a ili se nisu javljali na pozive.

Nakon što je podignuta optužnica protiv Velibora Vujića zbog seksualnog uznemiravanja učenice, on je 2020. godine sporazumno napustio Srednju tehničku školu Mihajlo Pupin u Bijeljini.

Direktor Milenko Maksimović kaže da mu nije poznato da li je nakon odlaska nastavio raditi u drugim školama.

– Mi smo sve po protokolu preduzeli odmah i tako da smo, bukvalno, uz pomoć ministarstva i svih institucija reagovali (…) tako da je uz našu reakciju profesor podigao papire iz naše škole.

Međutim, novinari CIN-a otkrivaju da je Vujić svoj prosvjetni put kratko nastavio u Osnovnoj školi Veljko Čubrilović u Priboju kod Lopara.

Vojislav Božić, direktor škole, rekao je novinarima da u trenutku kada se prijavio na konkurs, škola nije znala da je Vujić osuđivan za bludne radnje. Zbog sudskog procesa u vezi sa radnim statusom Vujića škola je prekinula saradnju s njim. Božić kaže da “ne želi imati bilo kakvu saradnju s takvim ljudima”.

Vujić je ubrzo pronašao novi angažman u Srednjoškolskom centru Vuk Karadžić u Loparama gdje i danas srednjoškolcima drži časove Fizičkog vaspitanja četiri časa sedmično. Direktor Mićo Stojišić kaže da nije znao da je Vujić osuđivan za seksualno uznemiravanje.

On, inače, ima papir da nije kažnjavan i da se ne vodi taj postupak. Imamo sve da nije kažnjavan, da je sve u redu, odgovorio je Stojišić.

Vujić se nije javljao na pozive i poruke novinara CIN-a. Uvjerenje o nekažnjavanju izdaju nadležna ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Međutim, zakon je propisao brisanje presuda iz krivičnih evidencija u određenim rokovima, a nakon čega se u uvjerenjima koja se izdaju građanima ne navodi da li su osuđivani. S druge strane, nadležni sudovi po donošenju pravosnažne presude izdaju uvjerenja o nevođenju krivičnog postupka.

Takvo uvjerenje iz Općinskog suda u Sarajevo bilo je dovoljno sarajevskom nastavniku Sporta i tjelesnog odgoja Samiru Alihodžiću da se vrati na posao u Osnovnu školu Grbavica I. On je u novembru 2021. godine osuđen zbog bludnih radnji nad učenicom ove škole.

Izrečena mu je jednogodišnja kazna zatvora i sud mu je zabranio da godinu dana obavlja dužnost nastavnika. On je zatvorsku kaznu zamijenio novčanom i vratio se na isto radno mjesto nakon što mu je u novembru 2022. godine istekla zabrana.

– On je to uvjerenje mogao da dobije od suda jer ovo je okončan postupak. Znači, nije bilo nikakve zakonske smetnje da njemu sud izda uvjerenje o nevođenju krivičnog postupka, rekli su iz Općinskog suda u Sarajevu.

Mogućnost zamjene zatvorske kazne za novčanu uvedena je kako bi se smanjila gužva u zatvorima. Dužina kazne koja se može zamijeniti, novčani iznosi i načini plaćanja nisu ujednačeni na nivou Bosne i Hercegovine (BiH). Podsjećamo, CIN je krajem 2019. godine otkrio da su osuđenici u BiH i ranije otkupljivali zatvorske kazne za spolni odnos sa nemoćnim osobama. Ovu mogućnost koriste i osuđenici iz Srbije i Hrvatske koji uz bh. državljanstvo u ovu zemlju prenose svoje kazne kako bi izbjegli zatvor.

Kantonalni propisi o obrazovanju u Federaciji BiH su propisali da škole ne mogu uposliti osuđenike krivičnih djela koja ih čine nepodobnom za rad sa učenicima. Zakoni su predvidjeli suspenziju radnika u školama u slučajevima pokretanja istrage o počinjenju krivičnih djela protiv spolne slobode i morala. Prema Zakonu o osnovnom vaspitanju i obrazovanju RS, rad u školi ne mogu obavljati osobe koje su pravosnažno osuđene za krivična djela učinjena protiv spolnog integriteta, zlostavljanja djeteta te spolnog i drugog nasilja nad djetetom ili maloljetnim licem.

Još jedan prosvjetni radnik Davor Vidaković iz Doboja je osuđen na zatvorsku kaznu od četiri mjeseca 2018. godine zbog obljube zloupotrebom položaja dok je bio na poziciji profesora i direktora ustanove Đački dom u Doboju. On je karijeru nastavio kao profesor i saradnik Univerziteta za poslovni inžinjering i menadžment u Banjoj Luci (PIM) na Fakultetu računarskih nauka u Istočnom Sarajevu.

Dragan Mitrović, osnivač Odjeljenja PIM-a u Istočnom Sarajevu, rekao je novinarima kako nije imao informacije da je Vidaković osuđivan. Kako kaže, on je prilikom zapošljavanja fakultetu dostavio dokumente iz aprila 2020. godine: uvjerenje o nekažnjavanju i uvjerenje da se protiv njega ne vodi krivični postupak.

Mitrović dodaje da je PIM u međuvremenu anonimno upozoren na Vidakovića, kada su ponovo od profesora zatražili da fakultetu dostavi dokumente iz MUP-a i nadležnog suda. Fakultet je tada dobio dokumente kojim je, kako kaže Mitrović, potvrđeno da ni kroz operativnu ni kroz kaznenu evidenciju profesor nije osuđivan za bilo koje djelo.

Na pitanje šta će fakultet poduzeti u vezi sa činjenicom da je Vidaković pravosnažno osuđen, Mitrović je odgovorio:

– Samo ukoliko se potvrdi činjenično da postoji bilo šta što ukazuje na osnovanost tih navoda, naravno da će sve procedure biti preduzete u skladu sa zakonom.