Svijet se doslovno može podijeliti na ljude koji uživaju u dobrom horor filmu i na one koji ih mrze. Isto je tako i kada se radi o djeci. Neku strašni filmovi privlače već u ranoj dobi, a neka ih izbjegavaju i u poodmakloj.
No, kada su u pitanju ona djeca koja bi silno željela gledati “nešto strašno”, sigurno vam je teško odlučiti je li pametno petogodišnjaku dopustiti da s vama gleda vaš omiljeni horor film, pišu Djecjaposla.com.
Možda ste sad zakolutali očima jer ko bi normalan dopustio petogodišnjaku da gleda tako nešto?! Psiholozi pak kažu da nema mjesta kolutanju očima jer svako se dijete razlikuje po tom pitanju te neku djecu jednostavno nije lako uplašiti. Takva djeca ne ostaju pod dojmom horor filmova i oni na njh ne ostavljaju nikakve posljedice.
Druga pak djeca, željna uzbuđenja mogu iskusiti određene strahove, kratkotrajne ili dugotrajne kao posljedicu gledanja filma.
-Vi kao roditelj jedini ste koji toliko dobro poznajete dijete da ga možete smjestiti u jednu od dvije skupine. Hoće li vaše dijete mirno pogledati horror i idući dan zaboraviti što je vidjelo ili će osjećati određenu anksioznost još neko vrijeme, dok će ga proganjati likovi iz filma. Odluka je na vama, istaknuli su psiholozi.
Nemojte da vas zavara djetetova dob
Također napominju da se neki horori klasificiraju kao “child friendly”, pa onda postoje oni za malo stariju djecu, no to niti jednog roditelja ne bi trebalo zavarati. Odluka dopustiti ili ne, treba ponajviše ovisiti o temperamentu djeteta, a manje o njegovoj dobi. Dvanaestogodišnjak može biti jako potresen filmovima za znatno mlađu djecu, dok petogodišnjak može olako pogledati i film za odrasle.
Opet je roditeljska procjena za što je njegovo dijete spremno. Ako je dijete sklono strahovima i bojažljivo, najbolje je možda malo odgoditi gledanje njegovog prvog strašnog filma.
Jednom studijom provedenom među studentima željelo se istražiti koliko su horori djelovali na njih dok su bili djeca i jesu li imali ili imaju neke trajnije posljedice od gledanja takvih filmova.
Dio se izjasnio kako se sjećaju da su osjećali neku vrstu strahova još neko vrijeme, no kod većine ispitanika taj strah je nestao kroz najduže sedam dana. Samo 26 posto ispitanika priznalo je da su imali dugotrajnije strahove uzrokovane filmovima, a neki su čak rekli da se tih strahova još uvijek nisu oslobodili.
– Ako je vaše dijete inače plašljivo i sklono strahovima, najbolje je pričekati s gledanjem strašnih filmova. No, ima djece koja horore smatraju čak i smiješnima, a smrt i nasilje te krv ih nimalo ne uzrujavaju i ne plaše, istaknuli su psiholozi.
Sa druge strane, ima djece koja će bez obzira na svoje strahove pogledati neki strašni film. Možda kod kuće, možda kod prijatelja. Ako ga film jako prestraši i bude uzrujano, najbolje da nađete trailer filma te ukratko izvidite o čemu se radi kako biste mogli razgovarati s djetetom i objasniti mu i olakšati strahove.
Hoće li djecu to prestrašiti na “duge staze”?
Svi se sigurno sjećamo nekih strašnih detalja iz omiljenih nam horor filmova zbog kojih bismo ponekad najradije upalili svjetlo kad smo sami kod kuće. No, uglavnom prerastemo te stvari i ne uzrokuju ništa poput dugotrajne traume.
Dakle dijete će se možda dugo sjećati svog prvog strašnog filma, pričati o njemu, možda će čak imati i poneku noćnu moru, ali zar ih nisu svi imali? Na kraju, slažu se psiholozi, vaše će dijete sigurno biti dobro i to ga gledanje neće obilježiti.
Svakako pripazite, ipak savjetuju, na to koliko u pojedinim filmovima ima nasilja jer kod malog broja djece sklone nasilju, nasilne scene i radnje mogu biti okidač za agresiju. No, kod djece koja nemaju taj problem, igranje nasilnih video igrica ili gledanje takvih filmova neće “pokvariti”.
Na kraju, dodaju, treba imati otvoren odnos s djetetom i uvijek biti spremni za razgovor. Objasniti djetetu što je realno, a što ne, što je stvarno, a što u stvarnosti nikako ne prolazi već samo na filmu. Time ćete napraviti toliko toga za buduće male obožavatelje horrora.