Transparentnost i funkcionalnost institucija kao preduslov za borbu protiv korupcije

Tekst je nastao u okviru projekta Jačanje omladinskog aktivizma u borbi protiv korupcije: Znanje In, korupcija Out koji zajednički provode Medijske inicijative i Centar za razvoj omladinskog aktivizma uz podršku Fonda za demokratiju Ujedinjenih nacija (UNDEF).


Piše: Vladimir Pejičić

Različiti autori transparentnost definišu kao temeljno stanje demokratije koje čine otvorenost procedura i dijalog. Prema nekim istraživanjima sprovedenim u prethodnim godinama, BiH se nalazi na 1. mjestu u Evropi po zastupljenosti korupcije, a na  91. mjestu od 190 zemalja prema indeksu percepcije (Transparency International).

Istraživanje Transparency International-a iz 2017. godine nam daje ocjenu 38/100, što je jedva za nešto više od trećine pozitivnih dostignuća naspram svih varijabli u istraživanju.

Da li je moguća borba protiv korupcije bez transparentnog i javnog poslovanja?

Visok nivo korupcije koji je u stalnom porastu posle 2000. godine dovodi to sistemskog rušenja svih institucija koja se bave borbom protiv korupcije. Sekretarijat Grupe država protiv korupcije Vijeća Evrope (GRECO) u svom ovogodišnjem izvještaju kaže da BiH ništa ne preduzima protiv političke korupcije i korupcije u pravosudju.Bosna i Hercegovina nije provela veći broj preporuka koje se tiču korupcije medju sudijama, tužiocima i parlamentarcima.

Ovo sve govori da mnogo stagniramo u borbi protiv korupcije i pored toga što imamo svakodnevne kampanje u medijima, mjenjamo zakone, ali nivo korucpije ne opada. Kako napraviti pravilnike gdje bi svaki običan gradjanin putem nekih servisa mogao da nadgleda rad lokalne i državne politike ključno je pitanje?

BiH je u maju 2010. godine usvojila Strategiju razvoja sistema javnih nabavki za period 2010–2015. godine, gdje je cijelo jedno poglavlje posvećeno sprečavanju korupcije u sistemu javnih nabavki, u kojem su uočene sve slabosti i dati prijedlozi za njihovouklanjanje. Međutim, rezultati praćenja javnih nabavki koje se konstantno sprovodi u nevladinom sektoru ukazuju da se u posljednje četiri godine naglo smanjila transparentnost javnih nabavki, a time i konkuretnost ponuđača, te da postoje brojne manjkavosti u tenderskim dokumentacijama, slabosti u sprovođenju postupaka itd., što je rezultiralo povećanjem broja upućenih prigovora i žalbi.

Kao posljedica takvog stanja je smanjenje broja otvorenih postupaka kao transparentnih sa 91% u 2008, do samo 30,34% u 2012. godini, što navodi na zaključak da se više od 700.000.000 KM sredstava poreskih obveznika i građana godišnje nalazi u sferi korupcije, stoji u zadnjem izvještaju Transparency Internationala. Osnovano se može zaključiti da je ovom trendu doprinijela neefikasnost Agencije za javne nabavke BiH.

Osnova je u transparentnosti

Kako poboljšati funkcionalnost i transparentnost? Neophodna je saradnja državnih institucija sa civilnim društvom, što je uputa brojnih međunarodnih organizacija i institucija koje se bave borbom protiv korupcije.

Takođe moraju se redovno dostavljati podaci određenim agencijama kao i organizacijama civilnog drustva koji podliježu Zakonu o slobodi pristupa informacijama. Ovaj zakon se tumači sa ciljem da promoviše i olakša u najvećoj mjeri i bez odlaganja objavljivanje informacija pod kontrolom javnog organa po najnižoj prihvatljivoj cijeni (član 2. Zspi). Takođe svako fizičko i pravno lice ima pravo pristupa informacijama koje su pod kontrolom javnog organa, a svaki javni organ ima odgovarajuću obavezu da objavi takve informacije.

Ovo pravo pristupa podliježe samo formalnim radnjama i ograničenjima kako je utvrđeno u ovom Zakonu (član 4.). Međutim, svjesni smo da veoma mali broj institucija dostavlja informacije ili jedan broj njih pristigne tek nakon sudskih sporova. Zašto je to tako, odgovori su u gradskim i državnim upravama.

Jasno je da niko ne želi da se saznaju stvari da li je neko primljen preko konkursa ili ne, da li je neki tender objavljen ili nije tj da li je izabran najjeftiniji ponuđač, koliko se izdvaja za jednokratna davanja i slične stvari.

Prema Zakonu, institucije u BiH moraju odgovoriti na zahtjev u roku od 15 dana. U slučaju da to ne urade, građani se mogu žaliti na šutnju administracije upravnim inspektorima. Za razliku od entitetskih, prema državnom ZOSPI-u inspektori od kraja 2013. godine imaju pravo izreći novčanu kaznu do 15.000 KM za šutnju administracije. Međutim, to se do sada nije desilo nijednom. U tom periodu su primili osam žalbi, ali su institucije nakon opomene dale tražene podatke.

Platforma za elektronske peticije i distribuciju informacija o prihodina i rashodima

Šta uraditi? Mislim da smo u godini kada treba zadati najjači udarac korupciji, i političkoj i svakoj drugoj. Nije sigurno moguće u potpunosti iskorjeniti korupciju, ne samo BiH nego u bilo kojoj drugoj zemlji, ali to ne znači da treba da odustanemo od borbe nego se potruditi da se korupcija smanji na najmanji mogući nivo i da živimo u državi koja će nam omogućiti što veći nivo transparentnosti.

Građani imaju pravo znati kako se u njihovo ime i za njihov račun odlučuje i kakve su posljedice tih odluka. Pravo javnosti da zna izvedeno je iz člana 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i precizira da svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, pravo na traženje primanje i davanje informacija i ideja kroz bilo koji medij bez obzira na granice.

Jedan od načina postizanja dobre transparentnosti jeste kreiranje platforme za elektronske peticije – glas građana gdje mogu da direktno komuniciraju sa svojim vlastima, i višeg i nižeg nivoa, i takođe da prate prihode i rashode, jer se oni ostvaruju u najvećoj mjeri njihovim porezima.

Takođe, treba unaprijediti transparentnost u dijelu trošenja  novca poreskih obveznika jer je transparentnost je jedan osnovnih elemenata finansijskog zdravlja sistema, fiskalne održivosti ali i ukupne makroekonomije. Na taj se način povećava kredibilnost države ali i razumijevanje javnosti za fiskalnu politiku koja je od presudne važnosti za finansijsku i makroekonomsku stabilnost.

Dakle, da bi se ostvarila potpuna transparentnost potrebno je da se za sve direktne i indirektne korisnike budžeta, za sve firme koje su u indirektnom ili direktom vlasništvu države, propiše obaveza da svakog mjeseca za prethodni mjesec objave tačno koliko su novca potrošili, da za svaku utrošenu marku objave kojem pravnom i fizičkom licu je taj novac uplaćen, da objave sve ugovore po kojima država troši novac. I ne samo na državnom nivou nego i na entitetskom i lokalnom. Dok se ovakve i slične preporuke ne počnu implementirati sigurno da borba protiv korupcije nije moguća.

(STUDOMAT.ba)