Roditelji se trude svoju djecu naučuti mnogim stvarima, trudeći se da im pritom obezbjede neophodna sredstva kako bi te stvari lakše naučili. Svaki roditelj želi da njegovo dijete bude ambiciozno, obrazovano, uspješno… Da li smo, ipak, usput zaboravili da ih učimo onom najbitnijem: da budu sretni?


Išao jednom stari mudrac putem, posmatrao prirodu i uživao u jarkim proljećnim bojama. Najednom, ugleda muškarca koji je nosio na leđima neki težak tovar. Vidjelo se kako mu pod teretom podrhtavaju noge.

–Zašto sam sebe osuđuješ na tako težak rad i stradanje? – pitao je starac.

–Mučim se da bi moja djeca i unuci bili sretni – odgovori onaj nesretnik. – Moj pradjed je sebe osudio na težak život i rad za dobro mog djeda, djed za dobro mog oca, otac zbog mene, a ja ću se pomučiti zbog sreće svoje dece.

–Da li je neko u vašoj porodici bio sretan? – zapitao je mudri čovjek.

–Do sada nije, ali računam da će moja djeca i unuci biti sretni! – uzviknuo je sanjalački muškarac.

–Nažalost, nepismen čovjek ne može naučiti da čita, kao što krtica ne odgaja orla! – uzdahnuo je stari mudrac.

– Najprije moraš naučiti da ti sam budeš sretan, i tek onda ćeš moći svoju djecu tome naučiti. To će im biti najdragocjeniji poklon od tebe!

(Detinjarije.com)