Težina školskih torbi ugrožava zdravlje djece, a ovo su moguća rješenja tog problema

Ruksak školaraca ne bi trebao biti teži od 3 kilograma. Pogledajte koje rješenje za ovaj problem su pronašli u OŠ “Musa Ćazim Ćatić”.


Foto: Envato
Foto: Envato

Nepravilno držanje i deformacije kičme, dijagnoze su koje sve češće prate odrastanje djece i mladih. Osim dugotrajnog sjedenja, posebno ispred računara ili u školskim klupama, pogoršanju problema doprinose i teške školske torbe. Povratkom učenika u škole, vratio se i ovaj često zanemareni problem.

Teoretski, torba prvačića ne bi trebala biti teža od tri kg u zavisnosti od težine djeteta, ali u praksi često je teža i od 5 kilograma. Poređenja radi, to je kao da odrasla osoba svakodnevno nosi torbu tešku 20 kg.

Vođeni ovim rezultatima istraživanja, koje su sami proveli, roditelji i menadžment Osnovne škole „Musa Ćazim Ćatić“ iz Zenice sami su pronašli i rješenje. Mališanima su obezbijedili ormariće u školama i duple udžbenike.

Namir Škalo, roditelj i član Vijeća roditelja kaže:

 – Uzmete dječiji ruksak u ruku i baš osjetite tu težinu, koliko je to strašno odnosu na uzrast tog učenika… Prikupili smo sredstva kao roditelji, Ministarstvo nam je nešto pomoglo, nešto škola i, u principu, mi smo napravili ormariće.

Dodatno, prosvjetni radnici ove škole ukazuju i na greške koje čine roditelji.

Muamer Karač, pomoćnik direktora OŠ “Musa Ćazim Ćatić” kazao je:

 – Svake godine apelujemo na to da ne kupuju ruksake koji nisu prilagođeni uzrastu tog djeteta, jer imate nekada situaciju da je ruksak djetetu do koljena. Svakako, sveske da se kupuju ne zbog dekoracije, već zbog fukcionalnosti, da ne budu teške zbog tvrdog uveza.

U detektiranju problema, svake godine učestvuje i zenički Institut za zdravlje i sigurnost hrane. Oni obavljaju pregled kičme i stopala učenika drugih i šestih razreda osnovne škole na području cijelog kantona.

Nino Hasanica iz Službe za školsku higijenu INZ kaže:

 – Sa svakim djetetom pojedinačno, kolege koje provode ovaj skrining. Na osnovu rezultata skriniga u tom momentu, daju konkretne preporuke kako za fizičku aktivnost, za određene preventivne vježbe ili nekakve male korektivne ili to dijete dobije uputnicu za odlazak ljekaru.

Ljekari određuju tretman, odnosno vježbe. Nerijetko je slučaj da djeca dođu u već poodmaklom stadiju deformacije, što može završiti i operacijom koja je jako zahtjevna i skupa.

Meho Kovačević, ortoped kazao je:

 – Klinički pregled se sastoji od potpunog skidanja djeteta, to je najvažnije da se vidi da li ima ikakvih drugih deformiteta, da li je deformitet kičme povezan možda sa nejednakom dužinom ekstremiteta, sa neuromuskularnim problemima. Što se tiče daljnjeg tretmana, koje vježbe – vježbi imate mnogo. Ono što je najbitnije, da dijete radi te vježbe, da ih radi kontinuirano i svakodnevno.

A kako bi se ovaj scenario izbjegao, učenici će nastaviti čekati sistemska rješenja na višim nivoima vlasti o ograničenju težine torbi, nabavci ormarića u svim školama i štampanju udžbenika na papiru manje gramaže. Do tada, ostaju samo preporuke kako da sami rasterete torbe, koliko god je to moguće, piše Bhrt.ba.