Piše: Amela Sijerčić

U BiH svako deseto dijete ima simptome disleksije. Nije bolest, ali je stanje koje se manifestira teškoćama savladavanja vještine čitanja, pisanja i razumijevanja. Dijete obično ima poteškoće s usvajanjem slova, brojeva, znakova, zamjenjuje slična slova tokom čitanja i pisanja, a kasnije izostavlja slogove, pa čak i cijele riječi.

No, ne karakterizira disleksiju samo to. Radi se o, kako kaže prof. dr. Mirela Duranović, doktor društvenih nauka iz područja logopedije a Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, nizu kognitivnih teškoća koji uvjetuju probleme s usvajanjem čitanja i pisanja.

Bolne posljedice

– To su teškoće na putu usvajanja hronološke memorije, gdje djeca ne mogu prepoznati početni glas u riječi ili riječ ne mogu rastaviti na glasove. Potom teškoće na području radne memorije, orijentacije u vremenu i prostoru, a sve to se onda u kasnijim razredima manifestira teškoćama u učenju, objašnjava Duranović.

Zbog neznanja o ovom stanju djeca su na početku obično prepuštena sama sebi. Sami se nose s posljedicama koje su često bolne. Roditelji vrše pritisak na dijete jer misle da ne želi učiti, učitelji i nastavnici se ljute tvrdeći da namjerno izbjegava obaveze, a vršnjaci ga ne žele u društvu.

– U takvoj smo situaciji da niti je roditelji mogu prepoznati, niti su učitelji educirani za to. BiH nema sistemskog otkrivanja disleksije. Roditelji i nastavnici su svjesni da nešto nije uredu s djetetom, ali ne znaju šta, pa sve najčešće pripisuju ljenosti ili u nekim slučajevima i intelektualnim teškoćama što disleksija nikako nije. Dijete se onda upućuje na kategorizaciju, iako mališani s disleksijom imaju prosječni ili natprosječni kvocijent inteligencije, ističe prof. dr. Duranović.

Zbog neznanja djeca sa disleksijom su stigmatizirana i često isključena iz mnogih aktivnosti u školi, a kako bi se to promijenilo stručnjaci se slažu da treba educirati nastavnike, ali i širu javnost o simptomima, a potom takvu djecu uputiti logopedu, koji će, u saradnji s roditeljima i nastavnicima, pomagati mališanima u savladavanju prepreka.

Defektolog Edinalda Jakubović svakodnevno radi s djecom koja imaju poteškoće u razvoju, pa samim tim i s učenjem.

– Takva djeca imaju nisko samopouzdanje, jer svaki dan su roditelji i nastavnici ljuti, imaju puno problema s vršnjacima sa kojima se sukobljavaju jer ne mogu dekodirati signale koji oni, koji nemaju disleksiju, šalju. Zamislite kako se tim malim ljudima svakodnevno nositi sa tako velikim problemima, ističe Jakubović i naglašava kako je moguće savladati teškoće, koje disleksija nosi tek onda kada se svi zajedno osvijestimo i shvatimo da toj djeci na jednostavan način možemo pomoći tako što će oni tu teškoću kompenzirati na neke druge načine.

Zadatak udruženja

Kako bi pomogli, prije svega djeci, ali i cjelokupnom društvu, da shvati šta je disleksija, početkom ove godine u Sarajevu je osnovano Udruženje „Vjetar“.

– Cilj nam je da budemo link između stručnjaka, koji mogu pomoći, i roditelja. Želimo izgraditi našu organizaciju, ali i čitavu mrežu podrške do nivoa da roditelji znaju da nam se mogu obratiti. Jer ovdje nije riječ samo o tretiranju disleksije, nego o čitavom setu psihosocijalne podrške. Eto to je naša zadaća, kaže Danilo Jovanović iz Udruženja „Vjetar.

Kenan je stigmatiziran od nastavnika i vršnjaka

Narazumijevanje sredine i neprilagođen obrazovni sistem najveći je problem, ističe Lejla Kovačević, majka 16-godišnjeg Kenana Hamzića, učenika druge godine Mašinske tehničke škole u Sarajevu, koji se bori sa disleksijom.

– Tek u devetoj godini ustanovljena mu je disleksija. Zbog toga što je bio stigmatiziran od vršnjaka, ali i nastavnika, iz Osnovne škole “Ćamil Sijarić, prebačen je u “Skender Kulenović”, a onda i u toj školi iz jednog u drugi razred. Nažalost, i u novoj školi, iako je uvijek briljirao na usmenim provjerama znanja, zbog loših ocjena na pismenim ispitima, imao je lošije zaključne te zbog toga nije ni upisao srednju školu koju je htio. Nastavnici se jednostavno nisu htjeli prilagoditi i dozvoliti da Kenan samo odgovara usmeno, kako bi pokazao svoje pravo znanje, prisjeća se Lejla samo jedne u nizu teških situacija sa kojima se suočila tokom Kenanovog obrazovanja, ističući kako bi barem prilagođavanje eksterne mature djeci sa disleksijom puno pomoglo.

Alber Einstein, John Lennon, Muhammad Ali

Da disleksija ne nosi samo negativne karakteristike pokazuje, kako takve osobe imaju jaku intuiciju, kreativni su, krasi ih umjetnički način razmišljanja, a posjeduju i odličan vizuelni kapacitet. To najbolje potvrđuje i spisak u svijetu poznatih osoba kojima je utvrđena disleksija, a među kojima su: Alber Einstein, Leonardo da Vinci, Muhammad Ali, Magic Johnson, Walt Disney, Tom Cruise, Agatha Christie, John Lennon, Jamie Oliver…

ŠTA JE DISGRAFIJA,…

Disgrafija kao jezički poremećaj može, ali i ne mora pratiti disleksiju. Manifestira se lošim motoričkim oblikovanjem slova, skupa s izostavljanjem, ubacivanjem ili premještanjem dijelova riječi, rečenice ili teksta u prepisivanju, pisanju po diktatu i samostalnom pisanju.

Djetetova brzina i tačnost u pisanju ne odgovaraju očekivanom nivou za njegov uzrast. U zavisnosti od tipa disgrafije, osnovne poteškoće su u okviru jezičkih subsistema i/ili grafomotornih sposobnosti.

… A ŠTA JE DISKALKULIJA

Teškoće u usvajanju matematičkih znanja i jezika nazivaju se diskalkulija. Manifestacije variraju od djeteta do djeteta, od teškoća u pisanju cifri i brojeva do nemogućnosti razumijevanja i usvajanja matematičkih pojmova i procesa.

Kako je prepoznati:

– dijete zamjenjuje jedan broj drugim
– ponavlja isti broj ili radnju više puta, iako mu se u zadatku traži nešto drugo
– okreće cifre kao u ogledalu prilikom pisanja ili redoslijed cifri
– miješa znakove plus i minus
– preskače korake u rješavanju zadataka

(Faktor.ba)