Sindrom “druge noći” – zašto je druga noć s novorođenčetom ponekad najteža?

Znate li zašto je druga noć s novorođenčetom ponekad najteža?


Foto: Envato
Foto: Envato

Kada vaša beba jednom dođe na svijet, prvi dan u njezinom društvu nekako će – proletjeti. Beba upoznaje mamu “izvana” po prvi put.

Uslijedit će nekoliko pokušaja dojenja, manje il iviše uspješnih. A onda – vrijeme za odmor. Jer vaše maleno poprilično je iscrpljeno dolaskom na svijet i svim tim novostima, pišu Djecjaposla.com.

Kada utone u umorni san, i mama će moći predahnuti i obaviti nešto za sebe ili i sama uloviti koji sat sna. Na kraju krajeva, i ona je puno toga pretrpjela.

Druga noć s novorođenčetom bit će pak ponešto drugačija nego što većina očekuje. Naime, beba je do sada živjela u mirnoj, udobnoj i tihoj maternici. Sada je pak već dva dana u vanjskom svijetu, koji je svijetao, bučan, pun nepoznatih slika, zvukova i mirisa.

Beba tada shvaća da nema povratka u ono sigurno okruženje koje toliko vole. Zato slijedi pobuna. I bit će vrlo glasna!

Snovi druge noći

Kolokvijalno nazvan “sindrom druge noći” vrijeme je kada beba, vjeruje se, shvata da se sve promijenilo. Idilični život u maternici zamijenjen je jarkim svjetlom, intenzivnim zvukovima i raznim podražajima sa svih strana. Sve je toliko drugačije i to ne nužno dobro drugačije.

Bebi je tada jedina utjeha mamina blizina. Utjehu i zaštitu tražit će u dojenju koje može trajati duže nego inače i u puno, puno maženja.

Druge noći možete primijetiti kako će beba biti potrebno nervozna ako ju pokušate staviti u njezin krevetić, podalje od sebe. Za mamu koja se još nije oporavila od svega, to može biti vrlo stresno i iscrpljujuće.

Normalno je i proći će

Teško je , ali bit će vam možda malo lakše kada razumijete kako se beba osjeća. Otrgnuta je iz sigurnog gnijezda u kojem su je umirivali otkucaju majčinog srca te se osjeća uznemireno i uplašeno.

Upravo zbog toga malene najviše tješi privijanje na prsa. Otkucaji majčinog srca podsjećaju ih na zvukove iz maternice. Zato – pobrinite se da poklonite puno, puno zagrljaja.

Nemojte paničariti ako se beba “prilijepi” za vas i ne da vam niti trenutka mira za odmor te druge noći. Ako zaspi tokom dojenja na prsima, nježno ju odvojite od dojke tako što ćete joj staviti mali prst u kut usana. Nemojte ju smjesta pokušati premjestiti u krevetić, pustite ju da spava u vašem zagrljaju još oko 20 minuta.

To je dovoljno vremena da “padne” u dublji san iz kojeg se neće tako lako probuditi kada se odvažite na pokušaj premještanja. Tada i mama može malo predahnuti.

Kontakt kože na kožu može vas iscrpiti, ali moćno je oružje jer umiruje bebu i stvara snažnu povezanost između vas i nje.

Jednom kada se dokopate kuće, možete se u tome izmjenjivati i sa svojim partnerom. Većini beba nije važno ko ih drži, dok god je to tijelo puno ljubavi, spremno da im pruži sigurnost i utjehu.