Moja je majka ludjela kad sam, kao dijete, šetala bosa. Još uvijek se nervira kada to vidi, a ja sam kod kuće bosa skoro uvijek, ma koje da je godišnje doba. Dobro, možda zimi obujem čarape, ali ništa osim toga.
Ne podnosim obuću kada sam u kući i ne tjeram djecu da je nose, piše Aleksandra Cvjetić za Zelenaucionica.com.
Djeca se toliko mnogo kreću u patikama kada su fizički aktivna, da izgleda da smo potpuno zaboravili da naša stopala imaju veoma važnu ulogu koja dolazi do izražaja tek ako smo dovoljno često bosi. Osim toga, postoje i dokazi da bosonogost utiče na pravilnije držanje tijela.
I ništa u tome nije novo ni revolucionarno. Ali, možda ćete biti iznenađeni kad čujete da postoje i naučni dokazi da je bosonogost bolja za djecu. Između ostalog i zbog pravilnog razvoja našeg nervnog sistema i moždanih funkcija. Ispostavilo se da su stopala dio ljudskog tijela sa najviše nervnih završetaka, što znači da daju značajan doprinos izgradnji neuronskih veza u mozgu. Ako ih pokrijete cipelama, eliminišete svaku priliku da djeca na taj način razviju nove neuronske veze.
Naravno, briga je ta koja ne da roditeljima i vaspitačima da djeci dozvole da budu bosa. Prvenstveno briga da će se prehladiti jer, „sve ide od nogu”, zatim briga da će se povrijediti (zapeti, zgaziti na nešto…). Ali, bosonogost zapravo ojačava naša stopala, tako da, osim ako vam djeca ne šetaju bosa po gradilištu, vjerovatnoća da će se povrijediti je minimalna.
Istina je da mnogi pedijatri tvrde da cipele mogu više naškoditi djeci nego bosonogost. Stopala bi trebalo, što je duže i češće moguće da se razvijaju prirodno, a ne prema obliku cipele koju dijete nosi. Takođe, cipele često ograničavaju pokretljivost stopala i mogu negativno da utiču na hodanje, ravnotežu, senzorni razvoj i propriocepciju (razumijevanje orijentacije našeg tijela u odnosu na okruženje).
Uostalom, pogledajte samo ovaj video, reći će vam dovoljno: