Kada razgovarate s djecom o temi o kojoj se govori u vijestima počnite razgovor sa pitanjem šta već znaju o tome, šta su čuli.
To je dobro učiniti jer nam omogućava da odgovorimo na strahove i brige našeg djeteta i ispravimo glasine koje nisu istinite.
Većina je djece čula nešto o koronavirusu (u mnogim dječjim crtežima koronavirus je dobio svoje mjesto) pa je važno da naš glas bude siguran, a poruke jasne i direktne. Na primjer:
– Šta ti znaš o koronavirusu?
Važno je započeti sa slušanjem onoga što nam dijete govori. Ne trebamo mnogo toga reći već prihvatiti djetetove brige:
– Ajoj, to je strašna pomisao – da će svi umrijeti od virusa. Mora da te prestrašilo to što si čuo/la…
Potom možemo ispraviti deziformacije sa činjenicama:
– Srećom, to nije istina (to da svi koji se zaraze umiru); zapravo većina ljudi koji se zaraze imaju blage probleme sa zdravljem i brzo se oporave“,
Svjetska zdravstvena organizacija navodi da većina zaraženih ima simptome uobičajene za prehladu i blažu gripu – kašalj i blago povišena temperatura i oporave se u potpunosti za 6 do 14 dana. Naravno, izuzetak od ovoga čine osobe starije od 65 godina, posebno osobe sa komorbiditetima ili oslabljenim imunim sistemom.
Kroz razgovor dajte djeci informacije koje su u skladu sa dobi djeteta kako bi djeca dobila kontekst za ono što su čula.
Cilj vam je da prenesete sljedeće poruke djeci predškolske dobi:
- Djeca i odrasli koji su dobrog zdravlja imaju imunološki sistem koji se može boriti protiv virusa pa većina ljudi neće ni primijetiti da su bolesni ili će imati nešto poput prehlade.
- Mnogo pametnih i sposobnih naučnika i zdravstvenih radnika radi na tome da se zaraza što manje širi; imamo dobar zdravstveni sistem.
- Naš je posao da budemo sigurni da ne širimo virus pa je važnije no ikad da razvijemo zdrave navike poput pranja ruku kako ne bismo prenosili zarazu.
- Ako možemo ostati zdravi to smanjuje širenje virusa i omogućuje zdravstvenim radnicima da pomažu drugima koji su ranjiviji.
- Važno je da budemo odgovorni i ostanemo kod kuće koliko god možemo – pa ćemo se organizirati onako kako nam paše i uživati u vremenu sa porodicom dok traje ova privremena situacija.
To je sve što dijete predškolske dobi treba znati, a da objašnjenja ostanu prikladna za djetetovu dob.
Djeca školske dobi mogu postavljati pitanja na koja ne možemo odgovoriti (o virusima, pandemiji i globalnom širenju zaraze). Ovo je izvrsna prilika da naučite djecu nešto o javnom zdravlju, o tome kako biti odgovoran građanin, te o suosjećanju. U redu je da na internetu zajedno tražite informacije, ali izaberite provjerene izvore.
Mlađoj djeci, ako ne znamo odgovor, možemo reći:
– To je dobro pitanje. Nisam siguran/na koji je odgovor. Pokušati ću ga saznati pa ću ti reći!
Tada možemo potražiti odgovor, ali bez prisustva djeteta kako bismo naš odgovor mogli uobličiti na način koji je uvjerljiv jer znamo činjenice koje mogu biti prenesene na razumljiv način.
S adolescentima se može svakodnevno o tome razgovarati, o raznim aspektima situacije (globalizacija, ugrožene skupine u zajednici, moralne vrijednosti…)
Svi ljudi teško se nose sa neizvjesnošću. Nepoznato nam je svima zastrašujuće i stoga dijete može postavljati puno pitanja o tome što će biti. U redu je reći da ne znamo. Zapamtite da se iza tih pitanja krije briga pa budite strpljivi u uvjeravanju vašeg djeteta da je ovaj virus nešto što je prolazno i ne zadržava se u ljudima za stalno.
Ako vaše dijete neprestano postavlja isto pitanje i ponavlja ga a vi ste već odgovorili najbolje što znate suosjećajte s njim i recite:
– Stvarno je teško kad ne znaš šta će se dalje događati… ili
– Vidim da te to jako brine.
Pomozite mu da oblikuje rečenicu koju bi moglo koristiti kada je jako zabrinuto. Tako da, na primjer, može reći:
– Moj je posao da perem ruke i ne diram lice i uživam u boravku kod kuće. Posao mojih roditelja je da sačuvaju zdravlje naše porodice i oni to čine. Ako se zarazim virusom to će biti kao obična prehlada. To nije velika opasnost za nas.
Razriješite vaše vlastite brige o ovoj temi prije nego razgovarate sa djecom
Vlastiti stav neprestano komuniciramo našoj djeci. Djeca donose zaključke i vlastita uvjerenja kroz nas, stoga nije dobro da djeca čuju kako govorimo o svojim strahovima drugim ljudima.
Trebamo biti mirni sami sa sobom i sigurni u to što znamo i u što vjerujemo. Ako paničarimo to znači da nam naše misli govore da je ovo ogromna opasnost što zapravo i nije istina.
Istina je da će djeca biti kod kuće i to je za roditelje neočekivani izazov, ali više vremena za porodicu nije tragedija već to možemo gledati kao pozitivnu priliku. Imamo odgovornost da se pridržavamo uputa zbog zdravlja starijih i bolesnih, te zbog pritiska na zdravstveni sistem.
Svaki put kada idemo gledati vijesti stavljamo sebe u stanje bijega ili borbe. Naš je posao kao roditelja da se suočavamo i nosimo sa vlastitim emocijama i mislima kako se one ne bi negativno odrazile na našu djecu. Zato je važno biti svjestan svojih misli, ispravljati ih i držati svoj strah pod kontrolom.
Važno je da su naši izvori informacija provjereni. Isto tako sami smo odgovorni za to s kim provodimo vrijeme i s kim razgovaramo i možemo birati kome ćemo dozvoliti da utječe na naše razmišljanje i raspoloženje, piše ahaparenting.com.
Učite zdrave navike
Važno je da djecu učimo o tome da se virus širi kada se neko ko je bolestan zakašlje ili kihne putem sitnih kapljica koje se prenose zrakom i mogu se uhvatiti za kožu, odjeću ili druge površine. Virusi nas mogu zaraziti samo ako uđu u naše oči, usta ili nos. Na nesreću, mi ljudi često diramo lice pa ako imamo viruse po rukama oni obično uđu u naše tijelo.
Zato je posebno važno razvijati zdrave navike kao što su:
- Pranje ruku sa sapunom i vodom toliko dugo koliko traju dvije pjesmice „Sretan rođendan“ da bismo uklonili/ubili viruse i bakterije.
- Ne dirati lice.
- Kihati i kašljati u lakat.
- Koristiti sredstva za dezinfekciju površina (maramice su jednostavnije djeci za korištenje).
- Ne dijeliti s drugima naočale i hranu.
- Ostati kod kuće i udaljiti se, izolirati se od drugih ako se ne osjećamo dobro.
- Dovoljno spavati, redovno i zdravo jesti, odmarati se i vježbati.
Provjeravajte sami sa sobom nivo svoje tjeskobe
Ako djecu stalno upozoravamo da ne diraju ništa to ih čini tjeskobnima i još više imaju potrebu za tim da sve diraju kako bi regulirali svoju tjeskobu. Umjesto toga možemo ih učiti da dok ova situacija traje budu posebno oprezni kada su vani. Isto tako možemo ih učiti da skidaju obuću na ulaznim vratima i potom idu ravno u kupatilo prati ruke.
Ako smo kupili zalihe hrane objasnimo djetetu koji je tome razlog (da smo odgovorni i ako se razbolimo nećemo izlaziti vani po namirnice kako ne bi širili zarazu).
Prirodno je brinuti se oko toga diraju li djeca svoje lice i u redu je podsjećati ih da to ne čine ali možemo to činiti na zabavan način umjesto na način koji ih uznemirava. Ovo je dobra prilika da učimo djecu dobrim higijenskim navikama a da ih pritom ne činimo tjeskobnima. Ohrabrujmo ih da peru ruke često ali učinimo to na zabavan način, pretvorimo u igru kako bi izbjegli borbu moći.
I svakako, priznajte djeci da je teško ne dirati svoje lice. Učite djecu da uzimaju papirnatu maramicu kada trebaju dirati nos, usta ili oči. Za usvajanje ovih navika treba truda i možemo to podržavajući jedni druge.
Također, osigurajte da vaša djeca budu uključena na zabavan način u kućne poslove. Neka imaju vrijeme za učenje, čitanje…
Dnevni raspored može biti drugačiji za svako dijete. Uključite fizičku aktivnost, kao na primjer, ples, rastezanje, igre…
Dobro je imati rutinu ali ipak ne pretrpati raspored i ne držati se strogo vremena. Djeca trebaju ravnotežu između strukture i slobodnog vremena. Djeca trebaju nestrukturiranu, slobodnu igru kako bi se nosila sa stresom i svojim emocijama.
Smislite zajedno popis aktivnosti koje bi mogli raditi dok ste kod kuće, aktivnosti za samostalnu igru i za cijelu porodicu. Na primjer, igrajte društvene igre, kuhajte zajedno, plešite, crtajte…
Dora Srdelić Ljubičić, prof.
Klinička psihologinja, psihoterapeutkinja