Postoji nekoliko savjeta o tome kako možete da prihvatite „nered“ kao roditelj – i prestanete da plačete zbog razbacanih igračaka. Da li bi protivotrov za dječiju sobu u haosu mogao biti tako jednostavan poput zatvaranja vrata?
Prenosimo vam tekst koji je napisala Tamara Nikoličić, dipl. biolog i master prof. biologije.
Jedne noći sam ušuškavala svoju kćerku u krevet kada sam nagazila na malu plastičnu igračku. Sljedeće noći sam zgazila na lego kockicu. Viknula sam ”jao!”, spustivši pogled i ugledavši svoje stopalo okruženo krdom plastičnih afričkih životinja i lego kocki. Pomjerajući igračke u stranu kako bih oslobodila put do kreveta, bila sam prilično nervozna. Pitala sam se, zašto do sada nisam naučila dijete da samo pokupi igračke za sobom i poštedi me haosa – i povreda.
Da li je moje dijete neuredno?
Moje dijete nije neuredno. Neka djeca jednostavno vole da žive i da se igraju u tzv. ”kreativnom” haosu. Vole da imaju svoju sobu za igru i tu roditelji obično nemaju šta da traže. Ako počnem da je pritiskam, navalim ili joj predočim ubjedljiv razlog zašto treba da spakuje sve igračke (na primjer dolaze nam gosti u posjetu) – kapituliraće i samo ću dovesti do kontra-efekta.
Mnoga djeca ne mogu da razumiju koncept odlaganja igračaka nakon što su završila sa igranjem.
Od ranog djetinjstva, djeca će ili poredati i razvrstati svoje igračke, ili ih baciti na pod. Standardi roditelja o čistoći dalje komplikuju stvari. Opušten roditelj neće biti previše nervozan zbog sobe u haosu, ali neko ko je prilično napet i opsjednut čistoćom – imaće velikih problema da se pomiri sa neredom koji obično dolazi sa djecom.
Jednostavno zatvorite vrata – možda je to bolje?!
Ako se roditelji mogu nositi s tim, trebalo bi da razmisle o tome da jednostavno zatvore vrata i zaborave na ono što stoji iza njih. Dječija soba treba da bude njihovo utočište; trebalo bi da bude njihovo jedino mjesto gdje mogu da odu i da rade šta požele. Naglašavam da postoji razlika između neurednog i prljavog. Drugim riječima, igračke na podu su u redu; ali mokri peškiri i prljavo posuđe ili odjeća nisu.
Sve u svoje vrijeme
Zlatno pravilo glasi da djeci treba da dopustite da budu odgovorna za svoju sobu tek kada spoznate da zaista mogu da rade taj posao, jer ste ih vi prethodno naučili kako to da rade. Ako mogu da pospreme krevet, odlože odjeću i pokupe igračke, možete im predati tu odgovornost za svoju sobu obično negdje oko 7. godine. Tada je na njima da li će usvojiti naviku da svoju sobu održavaju – ili ne.
Međutim, održavanje spavaće sobe bez nereda je sekundarna pojava u odnosu na širu lekciju podučavanja djece o očekivanjima čistoće u drugim dijelovima kuće i van kuće. Sigurno ne želite da podižete dijete koje će izluđivati svoje cimere sa fakulteta, ostavljajući svoje stvari svuda i zatvarajući oči pred prljavim posuđem.
Djeca moraju da nauče da postoji vrijeme i mjesto za neurednost, a postoji vrijeme i mjesto za organizovanje i pospremanje. Jedan od načina da se ovo nauči je da se djeca uključe u kućne poslove van njihove spavaće sobe, gdje su standardi viši, pišu detinjarije.com
Zato dozvolite svojoj djeci da vam pomažu oko kuće i standardnih kućnih poslova, poput pospremanja posuđa i odjeće. Samo tako će shvatiti važnost održavanja zajedničkih prostorija čistim.
Savjet za roditelje koji ipak ne mogu da se nose sa neurednom sobom:
- Pomozite mlađoj djeci da započnu sa nekim osnovnim aktivnostima oko sređivanja sobe
- Podijelite pospremanje na etape – odjeću, zatim smeće, pa igračke
- Uspostavite brzu rutinu sređivanja na kraju dana
- Odbacite višak stvari iz kuće barem dva puta godišnje
- Uvijek možete da isprobate neki novi sistem ako se stvari nikada ne poprave onako kako treba.